Kad laž ne stigne ni da obuje cipele

Problem ovdje nije ni Japan, ni car, ni protokol. Problem je što se politika sve češće svodi na takmičenje ko će uvjerljivije izgovoriti nešto što svi znaju da nije tačno - i još očekivati aplauz. I tu dolazimo do najveće ironije: nije problem što ste pokušali da napišete istoriju - problem je što ste zaboravili da ona već postoji.

Kažu da laž može obići pola svijeta dok istina još obuva cipele. Kako smo mi po mnogo čemu mimo svijeta i ovo je kod nas suprotno - makar u ovom konkretnom slučaju. Dok je Jakov još navlačio cipele da krene prema Japanu u prvu, nikada do sada realizovanu, istorijsku posjetu japanskom caru, ova loše skrojena laž nije ni uspjela da pošteno izađe iz zgrade Predsjedništva, a već je bila brutalno demantovana, sa sve dodatnim sadržajem (foto + video).

Ali da se prvo malo vratimo unazad. Nećemo daleko - godinu, dvije. Milojko Spajić, naš aktuelni premijer, u svom narativu stalno je pominjao Japan. Pokušao nas je zadiviti svojim znanjem japanskog jezika i obećao nekoliko milijardi investicija iz Japana. Obećao i... Hajde da budemo politički korektni i da to ne nazovemo lažavinom, već da kažemo da to obećanje još nije realizovano - kao ni mnoga druga. No, neka Milojkova obećanja lete svijetom dok mi polako navlačimo cipele istine.

U međuvremenu, njegov nekada najbolji drug iz apostolske vlade Zdravka, a sada ljuti protivnik, Jakov, odlučio je da pokaže malo diplomatske inicijative i na Milojkovom terenu pokuša ubrati neke političke poene. I, ne bi čak ovo ni sa stručne PR strane bilo loše - ovako na prvu izgleda sasvim pristojno osmišljeno. Nakon toliko neuspjelih obećanja i formiranih karikatura, ova inicijativa predsjednika i njegovog kabineta u startu je izgledala kao odlična.

Pojaviće se na japanskom dvoru, pred jedinim carem na svijetu, slikaće se u toj palati koja je zapamtila vjekove, rukovaće se, pokloniti jedan drugome u znak poštovanja, popiti čaj i zaključiti da odnosi Crne Gore i Japana nikada nisu bili bolji. Možda se čak, u trenucima opuštenosti, Jakov caru Naruhitu izvini zbog toga što je, onomad, Aleksa Saičić nesportskim potezom pośekao japanskog samuraja.

Međutim, zašto, Jakove? Koja je to sila koja mora prije svake posjete nekoj od država natjerati kabinet da izda saopštenje koje počinje sa: „Prva istorijska posjeta predsjednika Crne Gore...“? Zašto lagati kada nema potrebe za tim? Opozicija, konkretno DPS, sa zadovoljstvom je dočekala još jedan gaf - da ne kažem glupavu laž - predsjednika i sa neskrivenim zadovoljstvom javnosti prezentovala snimke i fotografije sa prve zvanične posjete tadašnjeg predsjednika Đukanovića japanskom caru.

Dok god si predsjednik Crne Gore - što po Ustavu znači svih građana - molim te prestani da nas ubjeđuješ da smo kolektivno kratkovidi. Jer problem ovdje nije ni Japan, ni car, ni protokol. Problem je što se politika sve češće svodi na takmičenje ko će uvjerljivije izgovoriti nešto što svi znaju da nije tačno - i još očekivati aplauz. A istorija, za razliku od saopštenja, ima nezgodnu naviku da pamti, a zna i da zaboravi.