Politička kriza u Sloveniji i izvještaj Amnesty International o ljudskim pravima

Situacija u Sloveniji nakon parlamentarnih izbora održanih 22. marta pretvorila se u političku pat-poziciju, jer su rezultati donijeli gotovo izjednačen odnos snaga između dva suprotstavljena pola. Iako je Pokret Sloboda aktuelnog premijera Roberta Goloba formalno osvojio najviše glasova (28,6 posto i 29 mandata), desničarska Slovenačka demokratska stranka (SDS) predvođena Janezom Janšom diše mu za vratom sa 28 mandata, što je Janši dalo snažan vjetar u leđa da pokuša da preuzme vlast. Kako nijedan blok nema potrebnih 46 glasova za većinu, ključ stabilnosti drže manje partije, prije svega Nova Slovenija (NSi) i novoformirani Demokrati Anžeta Logara, koji se profilira kao potencijalni tas na vagi.

Iako Janša ima ogromno iskustvo u sastavljanju koalicija, njegov povratak na čelo vlade otežava duboka polarizacija društva i otpor lijevih i liberalnih stranaka prema njegovom stilu vladavine. Pregovori se vode u atmosferi nepovjerenja, a javnost čeka hoće li Slovenija nastaviti liberalnim kursom ili s Janšom napraviti zaokret prema konzervativnom populizmu.

Ovogodišnji izvještaj Amnesty International stigao je u pravi čas da potvrdi sumornu sliku stanja ljudskih prava, ukazujući na širenje autoritarnih praksi i tehnološku represiju širom svijeta. Generalna sekretarka Agnès Callamard upozorava na uspon “predatorskog svjetskog poretka”, koji svesno urušava međunarodne mehanizme zaštite kako bi omogućio ekonomsku i političku dominaciju moćnih, dok se civilno društvo širom Balkana i svijeta tretira kao neprijatelj.

Srbija se u izvještaju spominje kao zemlja sa visokim stupnjem represije nad građanima, posebno demonstrantima tokom protesta zbog tragedije u Novom Sadu. Policija je koristila prekomjernu silu, proizvoljna hapšenja i kontroverzno oružje, poznato kao “zvučni top”. Spominju se i novinari i aktivisti, pod stalnim pritiskom kroz kampanje blaćenja u tabloidima, nezakoniti digitalni nadzor i verbalne napade funkcionera. Izvještaj posebno naglašava nastavak izvoza naoružanja Izraelu uprkos međunarodnim apelima, kao i marginalizaciju procesuiranja ratnih zločina.

Izvještaj AI ne štedi ni Kosovo. Kao glavni problemi identificirani su visoka stopa rodno zasnovanog nasilja i nedostatak institucionalne zaštite za žene. Zabilježen je veliki broj prijetnji novinarima, a kritikovana je i zabrana vjerske odjeće u školama koja ograničava pristup obrazovanju devojčicama s maramama. Iako je bilo pozitivnih pomaka, poput kompenzacije za žrtve rata pred sudom u Hagu, politička kriza je zaustavila napredak u pravima LGBT zajednice, uključujući neusvajanje zakona o građanskim zajednicama i nedostatak specijalizovanih skloništa za žrtve nasilja.

Slično stanje je, prema izvještaju, i u Bosni i Hercegovini, koju karakterišu stalni napadi na branitelje ljudskih prava i novinare, naročito u Republici Srpskoj, gdje su kampanje blaćenja od strane visokih zvaničnika svakodnevica. Kritikuje se i usvajanje represivnih zakona u RS koji su organizacije civilnog društva proglasili “stranim agentima” i uveli stroge kazne za nepoštovanje odluka entitetskih organa (iako su ti zakoni kasnije poništeni kao neustavni). Ključni problem ostaje ustavna diskriminacija “nekonstitutivnih” naroda kojima je uskraćena politička zastupljenost, kao i uklanjanje “rodnog identiteta” iz krivičnog zakona RS-a, što dodatno ugrožava bezbijednost LGBT osoba.

Do sličnih nalaza došli su i na regionalnoj konferenciji u Sarajevu, koja je razotkrila poražavajuću stvarnost medijske industrije na Balkanu, predstavivši istraživanje prema kojem je čak 79 posto novinarki u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i BiH doživjelo rodno uslovljeno nasilje. Ključna poruka skupa je bila da redakcije, umjesto da budu bastioni slobode, često funkcioniraju kao prostori sistemskog zlostavljanja i poniženja, gdje su seksualno uznemiravanje i prijetnje postali dio toksične profesionalne kulture.

Posebno zabrinjava da nasilje nije samo spoljašnji pritisak moćnika, već duboko ugrađeno u same hijerarhije medijskih kuća, zbog čega se žrtve rijetko usuđuju da prijave napade strahujući od profesionalne marginalizacije. Predsjednica Evropske federacije novinara Maja Sever i drugi učesnici naglasili su da je vrijeme šutnje prošlo, zahtijevajući od medijskih vlasnika i država uvođenje rigoroznih mehanizama zaštite i politike nulte tolerancije.

Najava europske komesarke za proširenje Marte Kos o mogućem zamrzavanju 1,5 milijardi eura iz Plana rasta EU za Srbiju nije došla samo kao još jedan u nizu diplomatskih šamara iz Bruxelessa, već kao direktna finansijska sankcija. Glavni razlog za ovakvu rigoroznu mjeru su sporni tzv. “Mrdićevi zakoni” o reformi pravosuđa, za koje je EK procijenila da direktno urušavaju nezavisnost sudstva i vraćaju Srbiju korak unazad u procesu integracija.

Bruxelles je iznio oštre zamjerke i na račun gušenja slobode medija, represije nad demonstrantima i neregularnosti tokom lokalnih izbora, čime je jasno stavljeno do znanja da politika “balansiranja” više ne prolazi bez konkretnih posljedica po državnu kasu. Reakcija srpskih vlasti bila je vidno haotična, oscilirajući između panike i pokušaja kontrole štete. Vlada Đure Macuta je po hitnom postupku donijela odluku da svi budući zakonski prijedlozi moraju proći provjeru usklađenosti sa EU tekovinama prije nego što uopšte uđu u proceduru. U javnosti je pokrenuta lavina pravdanja, a sjednice državne Skupštine pretvorile su se u veći cirkus nego inače.

Dok se čeka konačna riječ Venecijanske komisije, politički vrh Srbije sada vodi trku s vremenom da sprovede reforme i ispravi svoju malicioznu odluku, sam sebi dajući rok do juna. Analitičari i pravni stručnjaci ocjenjuju da je taj rok nerealan, jer se suštinske reforme pravosuđa, medija i izbornih uslova ne mogu sprovesti za par mjeseci. Skepticizam je naglašen stavom da su kontrola medija i represivni aparat stubovi opstanka trenutne vlasti, zbog čega se ne očekuje stvarna spremnost na promjene koje bi ugrozile te mehanizme moći.

Istovremeno, stručna javnost poruku iz Bruxelles-a vidi kao prvi jasan i konkretan signal da je EU konačno prepoznala pravo stanje u Srbiji, vezujući isplatu sredstava iz Plana rasta isključivo za mjerljive rezultate. Briselska krčmarica više neće deklarativnu opredijeljenost za reforme priznavati kao valjanu valutu.