Razmišljanja o zlu, sreći i svakodnevici

U novom tekstu Nataše Andrić razmatra se priroda zla i dobra, kao i svakodnevni izazovi s kojima se suočavamo. Autorica se osvrće na lične refleksije i društvene norme.

0
Razmišljanja o zlu, sreći i svakodnevici

Jutro je. Razmišljam o ceni mladih krompirića, uz drugu šolju blagodatne kafe i, pročitavši vesti, presamitim se od jada i potvrdim sebi da ovom društvu, ne da nema spasa, već da je ključ psihičkog zdravlja da iznajmiš Artemidu i vrtiš se po orbitama dok ne skončaš. Najveća zabluda je da je zlo nešto što je upadljivo odvratno i odbojno i da privlači loše ljude. Naprotiv, i zlo i izdaja su primamljivi, logični i pragmatični, dok je za dobro potreban napor koji iziskuje podvig i nadvladavanje lične udobnosti i slabosti.

Poslednjih nekoliko nedelja toliko razgovaram i kako te razgovore ne ostavljam nedovršene, nego ih nosim dalje, vrtim, razlažem i dovodim do kraja, usput sam neke stvari o sebi preispitala, neke ostavila negdje usput, a na nekima sam, prvi put bez odlaganja, zapravo i radila. Sporazumevanje nemuštim jezikom mi je najdraže. Nemate vi pojma šta ja sve umem da sakrijem u sebi… od sebe. U svetu koji je kolektivno prskao, normalnost je postala čin otpora. Praviš je sam, sa ljudima koji ne žive za publiku i koji se smeju bez filtera. Mir je novi statusni simbol.

Kažu nije sve crno-belo, a, u stvari, jeste. Ulazak u sivo je komplikacija, nagađanje, odlaganje, opravdanje i odugovlačenje pre nego što izabereš crno ili belo. Zatvaranje vrata dupetom nije moj manir, ali… kad jednom odem, ne vraćam se nikad, nigde i nikome. Ako me neko potraži, pod utiskom sam. Vreme me je danas iskoristilo da prođe. Samo to. Da prođe. A ja, koja više ne mogu da ga vratim, počinjem da razmišljam kako ovaj ostatak što bolje da iskoristim. Uložim sebe kao ono kad kockar pomisli: „Evo sad će!“. Postoji neki tok. Liči na život, moram samo da potvrdim da li je moj.

Jesu li to misli bitnije, pa dolaze pre mene? Naravno da jesu, a ja ako uopšte dođem, dođem kasnije. Jer se sve ponavlja. Znam da je istina da posle kiše uvek dođe sunce, ali ako je padala dugo, ostavlja gomilu kaljuge. Tako je i u životu. Jedna dobra pita makovnjača bi popunila prazninu koju trenutno osećam. P.S. Istupile mi se makaze za krojenje sudbine, a izgleda da mi je i šablon loš.

Komentari

Pročitaj još

Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova na Slovenskoj plaži

Ministarstvo prostornog planiranja odobrilo je povećanje spratnosti hotelsko-stambenog kompleksa na Slovenskoj plaži nakon dvostrukog odbijanja. Izgradnja objekta, koja je skoro završena, dozvolila je dodatna tri sprata.

Deset dana od odbijanja do odobrenja novih spratova na Slovenskoj plaži

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.