Kako do pametne regulacije kripto tržišta?

Najefikasnija regulativa nastaje kroz dijalog i razumijevanje tržišne realnosti. Kako kripto proizvodi postaju sve kompleksniji, biće potrebna saradnja stručnjaka iz oblasti prava, tehnologije, upravljanja rizikom i finansija.

Razgovori o kriptovalutama više se ne vode oko toga da li im je mjesto u finansijskom sistemu, već kako ih regulisati na način koji je održiv, praktičan i usklađen sa realnim stanjem na tržištu. Ova promjena bila je očigledna na nedavnom stručnom doručku u Tokiju, u organizaciji Global Fintech Institute (GFI), koji je okupio donosioce odluka i predstavnike industrije iz APAC regiona kako bi diskutovali o regulaciji i tržišnim izazovima kripto sektora.

Jedno od ključnih pitanja bila je poreska politika. U mnogim zemljama, dobit od kriptovaluta oporezuje se progresivnim stopama koje su često znatno više od onih koje važe za tradicionalne finansijske proizvode. Iako je namjera takvih mjera često opravdana, njihov efekat može biti suprotan jer složeni i visoki porezi podstiču premještanje trgovine u jurisdikcije sa povoljnijim uslovima, što može oslabiti domaći nadzor i zaštitu investitora.

Kao rješenje, sve više stručnjaka zagovara uvođenje jedinstvene poreske stope, uz mogućnost prebijanja budućih dobitaka sa prethodnim gubicima. Ovakav pristup bi bolje odražavao volatilnost kripto tržišta i podstakao učesnike da ostanu u regulisanim okvirima, gdje su transparentnost i zaštita investitora na višem nivou.

Brzi razvoj kripto ekosistema donosi nove oblike digitalne imovine: tokenizovanu imovinu, “wrapped” tokene, cross-chain rješenja i tokene podržane realnom imovinom. Iako ove inovacije šire mogućnosti blockchain tehnologije, istovremeno razotkrivaju ograničenja postojećih regulatornih okvira. Bez jasnih definicija, teško je dosljedno primijeniti pravila o oporezivanju, izvještavanju, čuvanju sredstava i licenciranju.

Zato se kao praktično rješenje nameće transparentan sistem klasifikacije zasnovan na ekonomskoj suštini imovine, a ne njenoj tehničkoj strukturi. Time bi se povećala jasnoća za korisnike i kompanije, ojačala zaštita investitora i unaprijedio regulatorni nadzor.

Za razliku od tradicionalnih finansija, gdje su rizici često povezani sa kreditima i partnerima, u kripto svijetu ključni rizik leži u operativnim aspektima čuvanja sredstava. Bezbijednost zavisi od upravljačkih procedura, strukture digitalnih novčanika, internih kontrola i pouzdanosti sistema.

Zbog toga bi regulativa trebalo da se fokusira na operativnu sigurnost, odnosno na jasno razdvajanje sredstava, transparentno upravljanje, visoke standarde sajber bezbjednosti, robusnu arhitekturu novčanika (uključujući tzv. “air-gap” rješenja) i korišćenje alata poput dokazivanja rezervi. Finansijske garancije mogu biti korisne, ali prava sigurnost u ovom segmentu zavisi prije svega od operativne otpornosti.

Pozitivan trend je sve veće uključivanje digitalne imovine u postojeće regulatorne okvire finansijskog sistema. Prepoznavanje određenih kripto aktivnosti kao finansijskih instrumenata doprinosi većoj strukturi i jasnoći na tržištu. Ipak, i dalje postoje oblasti koje zahtijevaju dodatno razjašnjenje, poput licenciranja usluga kao što su staking i generisanje prinosa.

U suprotnom, kompanije i korisnici mogu lako premjestiti svoje aktivnosti u zemlje sa povoljnijim pravilima. S obzirom na globalnu prirodu digitalne imovine, kapital, inovacije i talent brzo migriraju tamo gdje su uslovi stabilniji i predvidljiviji.

Najefikasnija regulativa nastaje kroz dijalog i razumijevanje tržišne realnosti. Kako kripto proizvodi postaju sve kompleksniji, biće potrebna saradnja stručnjaka iz oblasti prava, tehnologije, upravljanja rizikom i finansija. Cilj je jasan – potrebno je izgraditi uravnotežen regulatorni okvir koji štiti potrošače i stabilnost sistema, a istovremeno podstiče inovacije. Kada se taj balans postigne, digitalna imovina može postati potpuno integrisan i regulisan dio savremenog finansijskog sistema.