Slučaj Mirjane Pajković: Odložena seksualna revolucija u Crnoj Gori

Prije nekoliko dana, objavljeno je da je gospođa Mirjana Pajković otvorila svoj OnlyFans nalog. Ovo nam omogućava da sagledamo cijelu priču iz nešto šire perspektive — ne da bismo je dodatno profanizovali ili tabloidizovali, već da pokušamo da razumijemo hipokriziju crnogorske javne morala prema seksu, stav koji se nije mnogo promijenio od onoga što je Živko Nikolić izložio u "Ljepota poroka".

Najzanimljiviji aspekt ove male seksualne revolucije u Crnoj Gori je to što je ona nastala gotovo kao neplanirani nusproizvod svešteničke kontra-revolucije koja je prijetila da usmjeri društvo putem sličnim Iranu. Nije mi blizak ovaj žanr "uredskog erotizma" i ne posmatram ga iz perspektive potrošača, već kao društveni fenomen.

Godina 2020. bila je godina velikih promjena u Crnoj Gori. Dugogodišnja vlada DPS-a Mila Đukanovića, koja je bila zasnovana na ideologiji podrške nezavisnosti i prozapadnoj orijentaciji, ali duboko ukorijenjena u naslijeđenoj autoritarnoj političkoj kulturi, smijenjena je. Ta vlada, poput vremenske kapsule, spolja je održavala stroge komunističke javne norme, dok se mnogo toga dešavalo iza zatvorenih vrata. Povremeno su se pojavljivali skandali — glasine su kružile u kafićima i institucionalnim hodnicima — ali nikada kao zastava slobode ili lične autonomije.

Crnogorsko društvo nikada nije bilo imuno na tabloidne impulse, ali je javna morala nalagala da se takvi fenomeni tretiraju sa navodnom dostojanstvenošću. Ta lažna pojava skromnosti, čednosti, poštenja i časti uvijek je bila više pretpostavka nego stvarnost, i zarobila je veliku količinu društvene energije. Potom su došle vjerske procesije, koje su proizvele nekoliko neočekivanih nuspojava. Jedna od njih bila je decentralizacija političke moći i oblik partijskog pluralizma koji je prekinuo monopol jednog centra, čineći donošenje odluka u društvu difuznijim.

Paradoksalno, procesije su na kraju dovele do jačanja političkog konsenzusa o evropskom i NATO putu zemlje. Ali pored svega toga, desilo se još nešto: naša mala seksualna revolucija je počela. Njeni akteri nisu bili avangardni umjetnici ili urbani intelektualci, već — paradoksalno — ljudi koji su se dugo predstavljali kao uzori javne skromnosti i moralne strogosti.

Jedan od njih bio je gospodin Vuksić, model novog, navodno pobožnog moralnog poretka, koji očigledno nije mogao da odoli iskušenjima vlasti i našao se u poziciji da prijeti i afirmiše dominaciju iz seksualnih razloga. Kako se priča razvijala i kako je gospođa Pajković postajala otvorenija u javnim nastupima, postalo je jasno da iza drame ne stoje velike moralne krize, već vrlo obične ljudske frustracije: neostvarene ambicije, lični odnosi i birokratske intrige, što je na kraju dovelo do eksplozije situacije.

U finalnom činu, gospođa Pajković odlučuje da potpuno napusti narativ žrtve i kapitalizuje na svojoj novostečenoj popularnosti otvaranjem OnlyFans naloga. Vjerujem da ovo nije samo još jedna tabloidna epizoda. To je tektonska promjena u patrijarhalnom društvu gdje, čak i kroz bizarne epizode poput ove, seksualna energija dugo potisnuta pod slojevima lažne morala počinje da izlazi na površinu. I ovaj proces, ma koliko haotičan i groteskan bio, govori mnogo više o crnogorskom društvu nego o gospođi Pajković ili gospodinu Vuksiću.