Posljednja princeza Crne Gore: Ksenija Nikolina Petrović

U utorak je bilo 66 godina od kako je izgnaničkom smrću umrla potonja crnogorska princeza Ksenija Nikolina Petrović. Sada je ostala samo tišina – ona ista koju nose planine kada se spusti sumrak nad Cetinjem. U toj tišini završio se život jedne žene koja nikada nije prestala da bude ono što joj je sudbina oduzela: crnogorska princeza i šćer svoje zemlje.

William Denton, poznati britanski putopisac, govorio je da je Crna Gora mala zemlja, ali njene planine kriju duh koji nijedno carstvo nije uspjelo da pokori. Ksenija, kao prva žena u Crnoj Gori koja je vozila auto, nije marila za ustaljene norme i običaje. Njena ljubav prema zemlji bila je toliko snažna da je željela da podijeli njene ljepote sa svima, ne želeći da ih čuva samo za sebe.

Ksenija je svojim foto aparatom zabilježila istoriju crnogorske kraljevine s kraja XIX i početka XX vijeka. Njene crno-bijele fotografije, koje danas izgledaju kao da su žive, pričale su priče o ljudima, događajima i mjestima. Tokom svog izgnanstva, često je izražavala bol zbog gubitka doma, ali nikada nije izgubila nadu da će ponovo vidjeti svoju domovinu.

Na kraju, nakon četrdeset dugih godina izgnanstva, dočekala je smrt kao jedino izbavljenje. Ksenija nije vjerovala da će umrijeti bez da ponovo vidi vrhove Lovćena ili osjeti miris proljeća u Crnoj Gori. Njena posljednja suza bila je simbol svih nepravdi koje je pretrpjela tokom života, dok je gledala oca, kralja, kako pati za domovinom.

U utorak je bilo 66 godina od kada je potonja crnogorska princeza preminula. Njen život ostaje opomena i sjećanje na ženu koja je voljela svoju zemlju više od svega.