Barski kalendar, 12. mart

Danas je 12. mart, sedamdeset prvi dan u godini, do kraja 2026. ostala su 294 dana.

1916. Zbog teškog političkog i diplomatskog položaja u egzilu, kralj Nikola izrazio želju da posjeti Petrograd gdje bi neko vrijeme proveo kod ruskog cara, ali je odgovor Rusije bio negativan.

1955. Na Cetinju otvoreno prvo Pozorište lutaka.

1960. Pokretanjem dva agregata snage po 38 megavata potekli prvi kilovati električne energije iz HE Perućica.

1994. Biciklistički savez Crne Gore, sportska asocijacija koja okuplja devet klubova, osnovana u Budvi.

2007. Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore potvrdilo da je, nakon okončanja pregovora sa otmičarima u Nigeriji, oslobođen pomorac Milan Smolović iz Kotora.

2008. Crnogorski i hrvatski premijer Milo Đukanović i Ivo Sanader saglasili se u Zagrebu da se otvoreno pitanje granice na moru riješi pred Međunarodnim sudom u Hagu, čiju bi odluku unaprijed prihvatili parlamenti dvije zemlje.

1931. GODINE:

Dvanaest mladića koji su od strane Kraljevske banske uprave na Cetinju odabrani za taj poziv, stigli su u Detroit, kako bi u Fordovim fabrikama sticali neophodno iskustvo za rad u budućoj fabrici automobila u Baru.

O tome je nadbiskupa Nikolu Dobrečića, koji je bio inicijator podizanja fabrike, telegramom iz SAD obavijestio brat Filip. Mladići su bili najprije smješteni u hotelu okruženi pažnjom iseljenika, ali je tretman prema njima bio sve gori kako je jugoslovenska Vlada odugovlačila sa potpisivanjem ugovora sa Henry Fordom. Radili su samo dva dana u nedjelji uz nadoknadu koja nije bila dovoljna ni za izdržavanje, jer je Ameriku potresla Velika ekonomska kriza. Vratili su se već novembra 1932, iako je bilo predviđeno da ostanu tri godine.

1931. GODINE:

Osnovan je Cetinjski nogometni podsavez za klubove sa teritorije Crne Gore i Boke Kotorske, koji su do tada bili u Splitskom nogometnom podsavezu.

Osnivačka sjednica je održana u dvorani Doma Slobode na Cetinju. CNP je prve godine brojao 13 klubova – po dva sa Cetinja, iz Nikšića, Podgorice i Tivta, te po jednog iz Berana, Kolašina, Kotora i Igala, dok je predstavnik Bara bio JSK “Crnojević”. Za prvog predsjednika je izabran Nikola Latković sa Cetinja, a odbornik u ime Bara bio je Đuro Čejović. Cetinjski nogometni podsavez je čitavim tokom rada bio ubjedljivo najslabije organizovan u fudbalskom sportu Kraljevine Jugoslavije, tako da je prvak podsaveza dobio prohodnost u Državnu ligu tek od 1936. godine.

1970. GODINE:

Poplavljen je Dom učenika u Ulici maršala Tita, okolne barake, zgrada Poljoprivredne škole i dio Topolice do parapeta.

Kako je pisala “Pobjeda”, učenici su proveli dan i noć u iščekivanju kada će voda odnijeti njihovu skromnu imovinu, knjige, pa i same ležajeve. U nehigijenskim uslovima, kao u podrumu, bilo je više od 100 đaka. Za vrijeme olujnih kiša, snimili su kratki film koji su željeli da pošalju jugoslovenskim redakcijama novina i televizijama sa apelom za pokretanje akcije solidarnosti “Dinar za Dom učenika Poljoprivredne škole u Baru”.

2000. GODINE:

Fudbaleri sarajevskog “Željezničara” odigrali su prijateljsku utakmicu na “Mornarom”, kao prvi klub iz BiH koji je došao u Bar nakon ratova devedesetih.

Početni udarac izveo je Vasilije Ćiko Radović, nekadašnji istaknuti golman tima sa Grbavice i reprezentacije. U sarajevskoj ekspediciji bio je i nekadašnji as kluba iz šampionskih dana, čovjek koji je i 1964. i 1970. bio u Baru – Josip Bukal, tada direktor omladinskog pogona kluba. Lider na tabeli Prve lige Federacije BiH savladao je minimalno 1:0 barski tim koji se takmičio u Južnoj regiji. Pored seniorske ekipe, u Baru su boravili i pioniri “Željezničara”, koji su savladali vršnjake “Mornara” 2:1.