Promjena u ljudskoj prirodi: Razgovor sa đakonom Pavlom Ljeshkovićem

Đakon Pavle Ljeshković ukazuje na duboke promjene u ljudskoj prirodi, ističući da je nešto bitno, ali još uvijek nevidljivo. "Nekako se duboko u nama okrenulo, kao da gledaš svoj film, a neko mijenja glumce i radnju", kaže on.

U razgovoru sa njim, primećuje se da ljudi gube radost i toplinu, da više nemaju strpljenja da saslušaju jedni druge, dok istovremeno imaju potrebu da puno pričaju, ali bez suštinske smislene komunikacije. "Kao da je neko pritisnuo preklopnik i sve promijenio", dodaje đakon.

Đakon takođe izražava svoje razočaranje nakon susreta sa dragim ljudima, govoreći: "Jedva čekam da se vratim u manastir i svoju katedralu." Razmišlja o uzrocima tih promjena, postavljajući pitanje da li je i on sam podložan promjenama u percepciji ljudi.

Na njegovo pitanje o promjenama, prijatelj mu odgovara da možda nije samo okolina ta koja se mijenja, već i on sam. "Možda je tvoj idealizam počeo da blijedi, pa sada ljude posmatraš realnijim očima", kaže prijatelj.

Đakon odgovara da ne smatra da je idealizam u pitanju, već težnju da ljude posmatra kao bolje, bez zanemarivanja njihovih mana. "Ono što volim u čovjeku je trud i istrajanost u postizanju boljeg sličnosti Božijem", dodaje on.

Na kraju razgovora, dok se priprema za odlazak, đakon izražava zabrinutost zbog promjena koje su zadesile ljude, osjećajući da su se oni predali i prestali da se trude, što ga duboko boli. Svojim pokretima odražava nemir zbog promjena koje su uznemirile njegovu dušu.