Tišina policijske države ili glas slobodnih

Slika pravde u današnjoj Crnoj Gori gotovo je groteskna: onaj koji prezire 13. jul dobija nagradu koja nosi njegovo ime, dok oni koji su branili dostojanstvo tog datuma završavaju pred sudom.

Đe smo danas? Moramo se zapitati da li ova država služi nama ili smo mi počeli da služimo državi. Atmosferu opšteg straha i podaništva koju danas živimo nisu instalirali naglo. Na nju su nas privikavali polako i tiho, kuvali su nas poput žaba, otimajući nam djelić po djelić slobode. Uvalili su nam strahovladu oni koji sebe bukvalno brendiraju pod “demokrate”.

Društva koja gube slobodu rijetko to primijete odmah. Sloboda nestaje u malim koracima: kroz normalizaciju nadzora, kroz strah od sankcija, kroz osjećaj da je bezbjednije ćutati nego govoriti. Danas, dostojanstvo naše zajednice opstaje na leđima onih koji na to neće pristati.

Da strah građana nije bez osnova pokazuje ono što se već dogodilo. Dok danas Bećir Vuković uživa privilegije najvećeg državnog priznanja koje nosi ime datuma koji on iz dubine duše prezire, gazeći sve njegove tekovine, i dok krcka hiljade eura dobijene od te nagrade, građani koji su stali u odbranu časti svoje zemlje i tog datuma bivaju „nagrađeni“ policijskim prijavama i sudskim procesima.

Protest koji je za danas zakazala STEGA ispred Prekršajnog suda nije samo čin podrške ljudima koji se terete zbog protesta ispod Vile Gorica povodom dodjele Trinaestojulske nagrade. On je mnogo više od toga. On je podsjetnik da građansko dostojanstvo ne može biti predmet policijskih prijava i sudskih procesa. On je poruka da pravo na protest nije privilegija koju država poklanja građanima, već jedno od temeljnih prava svakog slobodnog društva.

To je test: da li društvo još uvijek ima refleks da reaguje kada se granice neslobode pomjeraju. Jer ako je ovaj režim mogao juče tako da postupi sa građanima koji su imali svako pravo da protestuju, zamislite šta će tek njihova policija da nam radi sjutra, nakon donošenja ovakvih zakona o ANB i MUP-u.

Svi su svjesni da to nijesu zakoni u službi pravne države, već alat za obračun sa neistomišljenicima. Uzaludan je bio kolektivni alarm javnosti. Uzalud su upozoravale vodeće nevladine organizacije poput CGO-a, HRA-e i Udruženja pravnika. Uzaludni su bili glasovi akademske zajednice, intelektualaca i medija. Uzaludan je bio energičan protest i reakcije opozicije, pa čak i dijela vlasti. Zakoni su ipak izglasani.

Crna Gora je, nažalost, napravila konačan korak ka inicijaciji u POLICIJSKU DRŽAVU! Upravo zato je važno da se građani pojave tamo gdje se odlučuje o njihovim pravima. Ne zbog spektakla, niti zbog simbolike, već zbog jednostavne činjenice da vlast najlakše donosi loše odluke onda kada otpora nema!

Danas ispred Suda za prekršaje, sjutra možda na nekom drugom mjestu - ali uvijek tamo gdje je potrebno pokazati da društvo nije nijemo pred nepravdom. Zato, današnji protest je najmanje podrška pojedincima koji su se našli pred sudom. To je protest protiv ideje da država može disciplinovati politički stav svojih građana.

Ako građani ne brane pravo na protest – uskoro će braniti pravo na sopstveno mišljenje. Jer svaka policijska država počinje tišinom. A svaka slobodna država - protestom. Konačno, mi smo đeca istorijskih gorostasa Trinaestoga jula. Mi smo potomci onog naroda koji je znao da sloboda nema cijenu i da se ne čuva ćutanjem. Sa takvim DNK kojeg nosimo u sebi, drugog izbora nemamo, niti je ikada to bilo stvar izbora.