Kako je spašen zeleni Zagreb: Dragović i Sirotnjak protiv Bandićevog GUP-a

Kako je spašen "zeleni Zagreb": Arhitekte Dragović i Sirotnjak "jedan na jedan" - narod protiv Bandićevog GUP-a

U zagrebačkoj priči o prostornom planiranju opet se potvrđuje da građani i organizacije mogu preusmjeriti tok događaja. Službeno, izrada izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana (GUP) grada Zagreba počela je donošenjem Odluke o izradi izmjena u Skupštini grada, u aprilu 2023. Neslužbeno, sve je krenulo mnogo ranije, iz višegodišnje borbe civilnog društva i građanskih inicijativa, koje su, ‘ajmo reći, srušile stari, tzv. Bandićev GUP. Hajde da se onda prvo vratimo na to, što je bio Bandićev GUP?

Prijedlog tog GUP-a pripremao se nekoliko godina i o njemu je u Skupštini odlučivano početkom 2020. godine. Lokalni izbori su bili 2021: tada se promijenila vlast i uprava u Zagrebu. Možemo reći da je tada, promjenom uprave, promijenjen i pristup planiranju prostora. Taj angažman i energija gradili su se godinama kroz razne civilne inicijative i organizacije su protestovale i borile se konkretno protiv preizgrađenosti i gradnje na štetu javnog interesa na lokacijama širom grada. To je kulminiralo ujedinjavanjem različitih inicijativa i organizacija civilnog društva na protestima protiv tzv. Bandićevog GUP-a, najpoznatijeg po pokušaju da progura “Menhetn u Zagrebu”, koji je bio preslikani “Beograd na vodi”, sa istim investitorima, dakle kompanijom Eagle Hills. Milan Bandić, pokojni i bivši gradonačelnik Zagreba, potpisao je u tajnosti memorandum o saradnji s investitorima u Dubaiju, bez znanja javnosti. Kad se doznalo za memorandum, pritisak inicijativa i organizacija je narastao. Jedna novinarka -istraživačica uspjela je doći do uvida u taj dokument, i tada je postalo jasno da se planira privatizacija značajne površine gradskog zemljišta u Novom Zagrebu, oko Hipodroma. Mobilizacija građana protiv tog projekta konkretno - koja je rasla na ranijem nezadovoljstvu protiv naklonosti uprave građevinskim lobijima i kapitalu - kulminirala je borbom protiv privatizacije tog prostora i protiv tog tzv. “Menhetna u Zagrebu”.

U saradnji niza organizacija, među kojima su najznačajnije bile Pravo na grad i Zelena akcija, kao i udruga građana Siget i druge, u februaru 2020. organizovan je protest protiv takvog GUP-a, koji je na glavnom trgu okupio preko 20.000 ljudi. To je ogroman odziv: 20.000 ljudi na protestu protiv prostornog plana! Da, jedan od najvećih protesta vezanih za prostor, ako ne i najveći. Bio je to veliki uspjeh mobilizacije građana, kulminacija višegodišnjeg otpora pojedinačnim štetnim projektima. Različita udruženja, organizacije civilnog društva i građanske inicijative, koje su tokom prethodnog perioda gradile to savezništvo, udružile su se protiv dalje devastacije grada, o čemu dosta govori i to da je na javnu raspravu, održanu usred ljeta 2019, upućeno 31.000 primjedbi. Prvi put su te inicijative uspjele okupiti i strukovna udruženja, planerska i arhitektonska, koja su često razjedinjena: Komoru arhitekata, Udruženje hrvatskih arhitekata, Udruženje urbanista (inače dosta neaktivno), lokalno Društvo arhitekata Zagreba i Arhitektonski fakultet.

Detalj iz Zagreba foto: Sonja Dragović I dakle, taj masovni i organizovani protest protiv usvajanja Bandićevog GUP-a zbilja je rezultirao time da Skupština ne usvoji taj plan? Hajde recimo ovako: taj protest je napravio najveći pritisak na vladajuću koaliciju. Tadašnja gradska uprava morala je dogovarati izmjene s HDZ-om, s kojim je bila u koaliciji; HDZ je bio i ostao na vlasti na državnom nivou. Bilo je tu mnogo međusobnih ucjena i natezanja oko tačkastih izmjena za privilegovane investitore. Struka i organizacije civilnog društva su raskrinkale te tačkaste amandmane koji su, doslovno na nivou pojedinačnih parcela, mijenjali namjenu površina iz negrađevinskog u građevinsko zemljište. Rezultat pritiska javnosti i tih političkih trzavica bio je taj da je GUP na kraju pao: iako je dobio saglasnost ministarstva, vladajuća koalicija na nivou grada se nije uspjela dogovoriti, i plan nije usvojen na sjednici u februaru 2020. Mogu odmah povući paralelu sa slučajem Podgorice i nedavnim izmjenama PUP-a (Prostorno-urbanističkog plana) koje su isto tako bile “tačkaste”, ali protiv kojih ovdje nijesmo uspjeli da se izborimo. A u Zagrebu, dakle, nakon ovih dešavanja slijede izbori 2021. i promjena vlasti? Tako je. Municipalistička platforma Zagreb je naš! u saradnji sa Novom ljevicom i platformom Možemo! s partnerima osvojila je izbore i većinu u zagrebačkoj Skupštini. Pokrenute su strukturne reforme u upravljanju gradom i, posljedično, u planiranju prostora. Bilo je potrebno zamijeniti kadrove i transformisati glavnu planersku instituciju, što se donekle uspjelo; svakako se promijenilo vođstvo. Bitno je i to da se nije radilo samo sa nivoa centralne vlasti, nego su važnu ulogu dobili i vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora – 17 gradskih četvrti i stotine mjesnih odbora. To su najniži nivoi predstavničkih tijela: mjesni odbori su najbliže građanima, pa onda gradske četvrti, pa onda gradska Skupština. U Zagrebu se izbori za predstavnička tijela za mjesne odbore i gradske četvrti organizuju u isto vrijeme kad i lokalni. Dakle, poslije izbora 2021. i promjene vlasti u Zagrebu, na svim ovim predstavničkim nivoima izabran je značajan broj ljudi iz nove municipalističke platforme. Kako je to uticalo na izmjene i dopune GUP-a: ko se sve, i kako, ovog puta uključio u izradu ovog plana?

Pri pokretanju rada na izmjenama i dopunama GUP-a, nova uprava je kao glavno načelo postavila to da proces mora biti participativan. To sad treba uzeti sa dozom zadrške, jer prava participacija podrazumijeva direktno uključivanje građana. Međutim, u datim okolnostima, sa naslijeđenim strukturama koje uopšte nijesu bile otvorene prema vani i uz rokove koje propisuje procedura, odlučeno je da se participacija organizuje kroz mjesne odbore i gradske četvrti - dakle, kroz najniže nivoe predstavničkih tijela u lokalnoj samoupravi. To nije široka deliberativna participacija svih građana, već delegirana participacija, ali je i to bio veliki iskorak. Model se može, i treba, dalje razvijati. I šta je onda, konkretno, unaprijeđeno u ovom procesu takvim uključivanjem građana? Velik dio izmjena iznijeli su upravo vijećnici u mjesnim odborima i gradskim četvrtima, zajedno s građanima. Mnogi od njih u mjesnim odborima uopšte nijesu članovi stranke, nego su aktivni u lokalnim inicijativama za odbranu prostora i brinu za javni interes i kvalitet života u kvartu. Političkim nalogom koji je uprava grada Zagreba uputila Zavodu za Prostorno uređenje, koji je izrađivač GUP-a, rečeno je da se mjesna samouprava mora informisati i uključiti u izradu plana - to inače nije propisano zakonom, ali to je bio politički stav nove zagrebačke uprave. To uključivanje je počelo još prije donošenja Odluke o izradi izmjena GUP-a, a nastavilo se tokom izrade, uz stalnu koordinaciju izmjena s gradskim četvima. Time se proces planiranja delegirao i decentralizovao, što je iznjedrilo niz konkretnih, praktičnih prijedloga ljudi koji žive taj prostor. Ujedinjene inicijative i lokalne odluke doprinijele su da plan postane osjetljiv na potrebe mjesta i zaštiti dovršenih naselja iz socijalističkog perioda.

Na primjer, u jednoj četvrti građani primjećuju potrebu za domom zdravlja ili vrtićem, ili traže da zapuštena površina bude namijenjena za budući park – to je, dakle, planirano kao javna zelena površina ili društvena namjena tamo gdje su nedostaci. Građani često znaju tačno gdje je šta potrebno, a planeri nemaju toliko detaljan pregled. Posebno je važna zaštita dovršenih naselja iz socijalističkog perioda: ranije su pritisci gurali nove zgrade između postojećih, na zelenim javnim površinama ili na rubovima naselja. Na inicijativu mjesnih odbora i gradskih četvrti pristupilo se zaštiti upravo tih naselja. Mislim da su mjesni odbori i gradske četvrti najviše doprinijeli predlozima za pojedinačne grafičke izmjene koje štite prostor - to su često vrlo precizne, rafinirane izmjene koje planeri nikada ne bi uvidjeli jer jednostavno ne mogu pokriti toliko veliki prostor, nemaju kapaciteta da sve sagledaju na tom nivou detaljnosti.

I tako, proces planiranja je delegiran i decentralizovan, što je iznjedrilo niz konkretnih, praktičnih prijedloga ljudi koji žive taj prostor. Na kraju, saradnja između civilnog društva, lokalnih institucija i nove uprave dovela je do toga da se maksimizuje zaštita javnog interesa uz istovremeno prilagođavanje urbanih potreba stanovanja i infrastrukture. J