Novi Zeland: Zemlja čarolije i spektakularne prirode

Novi Zeland je za većinu nas zemlja iz filma, sa zelenim brdima, ovcama i dramatičnim liticama. Tanja Nikolić, gošća Radio suncobrana, podijelila je svoja iskustva iz ove fascinantne zemlje, koja se nalazi osamnaest hiljada kilometara od Crne Gore.

Kada je krenula, Australija im je bila glavni cilj, a Novi Zeland su gotovo preskočili. No, kako sama kaže: „Sada mislim da bi to bila velika greška, Novi Zeland je svakako trebalo posjetiti.“ Tanja opisuje kako je ova zemlja, sa pet i po miliona stanovnika na teritoriji većoj od Velike Britanije, nadmašila sve njene očekivanja.

U Novom Zelandu je 20 ljudi po kvadratnom kilometru, dok je u Crnoj Gori taj broj 46. Priča o više ovaca nego stanovnika i dalje važi, iako se broj ovaca smanjuje zbog prelaska farmi na mlečno govedarstvo. Fonterra, jedana od najvećih svjetskih kompanija za preradu mleka, igra značajnu ulogu u ekonomiji, koja također uključuje turizam, koji je doživio veliki uspon nakon snimanja filma “Gospodar prstenova”.

Prvi grad u koji su sletjeli bio je Okland, gdje su se osjećali zbunjeno zbog praznog grada. „Posao se završava oko pet, ljudi odlaze kući, grad se utiša,“ opisuje Tanja. U Oklandskom ratnom memorijalnom muzeju naišla je na izložak Kraljevine Jugoslavije, što je bio neočekivan susret s dijelom sopstvene istorije.

Put ih je odveo prema Velingtonu, gdje su uživali u tradicionalnom maorskom plesu, haki. „Haka je istovremeno ratnički izazov, pozdrav i izraz zajedništva,“ dodaje. Mjesto koje se ne propušta je Hobiton, selo iz filma “Gospodar prstenova”, koje je postalo trajni tematski park zbog velikog interesovanja posjetilaca.

Velington, glavni grad, je potpuno drugačiji od Oklanda, sa lijepom pješačkom zonom i restoranima. Neka mjesta su označena siluetom Maora, što podsjeća na prisutnost maorske kulture. Tanja je primijetila da su Novozelanđani znatno otporniji na hladnoću, jer su mladi ljudi skakali u okean bez straha.

Na Južno ostrvo stižu trajektom, gdje ih dočekuje spektakularna priroda. U Kaikuri su imali priliku da vide kitove, delfine i albatrose, dok su u Krajstčerču isprobali vožnju amfibijskim vozilom. Tanja ističe da je neverovatno imati i okean, i pustinju, i prašumu, i glečere na istom mjestu.

Nakon posjete Kvinstaunu, Tanja zaključuje da životni standard u Novom Zelandu brzo postaje očigledan, iako je zemlja poznata po visokim troškovima. „Ono što sam ponijela sa tog puta nije samo priroda, nego osjećaj da društvo funkcioniše bez stalne nervoze i žurbe,“ kaže ona. Novi Zeland nije samo zemlja nevjerovatnih pejzaža, već mjesto gdje se priroda, urednost i mir svakodnevnog života spajaju u cjelinu.