Zakoni o ANB i policiji kao ključ za promjene u Crnoj Gori

U toku je komplikovana i strateški iznijansirana kampanja kojom se parlamentarna demokratska opozicija, uprkos dokazanoj kooperativnosti, želi predstaviti kao kočničar evropskih integracija. Gle čuda, radi se o onim političkim subjektima koji su na tim vrijednostima kreirali svoja programska utemeljenja i nesumnjivo ispisali istoriju, ali i budućnost euro-atlantskog i evropskog integralizma države Crne Gore.

U ovom kontekstu, aktuelna vlast, koja izrasla na srpsko-ruskim interesima velikodržavlja i autoritarnosti, pokušava da predstavi sebe kao zaštitnika evropskih vrijednosti, dok istovremeno optužuje opoziciju za uskogrudnost. Koga ovo podsjeća na pijačnu „utakmicu“ gdje nas vješti trgovac ubjeđuje da je to jedinstvena prilika da se kupi neka potrepština, sam je kriv što je otvorio oči i ne dozvoljava nikome da se poigrava sa njegovom elementarnom inteligencijom.

Nakon ponuđene opozicione Platforme, na koju se još uvijek ne osvrće aktuelna vlast, lako je povjerovati kako se svjesno zanemaruje koliko je suštinski jednostavan i ostvariv uslov potreban za realizaciju neophodnih ustavnih promjena. Proceduralno je jednostavnije pasivizirati nakaradne zakone o unutrašnjim poslovima i ANB, koje je i EU administracija prepoznala kao problematične, nego promijeniti Ustav Crne Gore.

Ukoliko bi Demokrate i PES htjeli, vrlo jednostavno bi mogli promijeniti sporni članove bezbjednosnih zakona, koji nijesu sa EU spiska. Postavlja se pitanje zašto se ne vrši sličan pritisak na vlast da se sprovedu potrebne promjene. Razlozi se lako prepoznaju u predizbornim interesima PES-a i Demokrata, objedinjenih činjenicom da prostom koalicionom trgovinom gospodare najvažnijim segmentima bezbjednosnog sektora.

Ova situacija dodatno komplikuje mogućnost predizbornog koaliranja opozicije, koja se suočava sa antidemokratskim pritiscima na javni prostor i pravosudni sistem. U ovom trenutku, zaštita evropskih principa opozicije ne može se posmatrati kao opšti interes, već kao partikularni, uskopartijski egoizam.

Gospodari vlasti trebaju dokazati da su im evropske vrijednosti važnije od izborne pripreme terena. U politici interes nosi krunu, a visoki činovnici EU učestvuju u ovoj surovoj političkoj utakmici. Ukoliko se unese previše ličnog, univerzalne vrijednosti trpe.

Potrebno je otvoriti vrata kompromisu, gdje niko neće biti žrtva pogaženih principa. Ako se zbog očiglednih političkih ciljeva dozvoljava poigravanje sa budućnošću građana, to ukazuje na nedostatak volje za realizaciju potrebnih promjena. Umjesto da se manipuliše komplikovanim procedurama, jednostavno je povući ili promijeniti sporna zakonska rješenja i izglasati ustavne promjene.

Radni avgust bi trebao biti prilika za rješavanje ovih pitanja, jer neće se raspasti Evropska unija zbog malog i opravdanog prolongiranja odluka. Na kraju, važno je doći do rješenja koje će biti pravedno i u skladu sa evropskim vrijednostima.