Dugotrajni proces rastakanja društva na Balkanu

Društvo na Balkanu prolazi kroz dugotrajni proces rastakanja, gdje su etnonacionalizmi doveli do regresije i ponovnog uspona tradicija koje stvaraju mržnju. Kako navodi Mirko Kovač, 'Naša prošlost uvijek nalikuje našoj sadašnjosti', što se može primijetiti kroz analizu devedesetih godina i aktuelnih događanja.

Raspad Jugoslavije nije bio kratkoročna promjena, već dugotrajan proces koji je razorio sve društvene vrijednosti. Ovaj trenutak je doveo do opšte regresije iz koje nismo uspjeli izaći ni nakon ratova, ni prelaskom u novi milenij. Kontinuitet sukoba, manipulacija strahom i nacionalistički inžinjering stvorili su atmosferu u kojoj su razlike postale dominantne, dok su zajedničke tačke marginalizovane.

Prošlost se tako ne doživljava kao nešto što je iza nas, već kao nešto što neprestano dolazi i oblikuje naš trenutak. Ova situacija nas čini nedovršenima, a modeli iz devetnaestog vijeka i dalje drže društvo zarobljenim u kolektivnoj amneziji. Potrebno je iznova prolaziti kroz sve korake, ali prostor za nove ideje je sužen, a hrabrosti nema.

Ostale su samo mrvice smisla koje nas ne mogu povući naprijed, niti imamo snage da ih uništimo. S obzirom na to, vođeni ratovi su bili agresivno nuliranje jednog projekta koji je imao potencijal. Iako su postojali trenuci nade za povratak u normalu, uspostavljeni novi sistemi su stvorili logiku koja provodi neoliberalne agende, uništavajući sve što je ranije izgrađeno.

Svako opšte dobro je pretvoreno u pasivnost i kolektivnu depresiju, a potrebna je svijest o zajednici koja može uključiti različite stavove. Na kraju, društvo vegetira na izmišljenim mitovima o pobjedama devedesetih, dok se zajednički poraz zanemaruje. Tek kada prihvatimo vlastitu degradaciju, moći ćemo napraviti korak unaprijed. U suprotnom, ostajemo zakovani u besmislenim obrascima ponašanja.