Budimir Vuković u teškom stanju nakon štrajka

Budimir Vuković, jedan od "izbrisanih" iz Slovenije, od juče je drugi dan u štrajku žeđu, čime je, kako navodi, "podišao na najviši stepen individualnog nenasilnog i najetičnijeg protesta – pored hrane ne uzima ni vodu". On je ušao u pedeseti dan štrajka glađu i trenutno se nalazi na bolničkom liječenju, nakon naglog pogoršanja zdravlja.

Nakon višednevnog protesta ispred Ambasade Republike Slovenije i Kancelarije Evropske unije u Podgorici, Vuković je primljen u Klinički centar Crne Gore, dok se posljednjih sedam dana nalazi u privatnoj bolnici "Kodra". Riječ je o čovjeku koji već više od tri decenije pokušava da riješi svoj status nakon što je početkom devedesetih godina izbrisan iz registra stalnih stanovnika Slovenije, čime je ostao bez dokumenata i pravne sigurnosti.

Vuković i dalje čeka odgovor na isto pitanje – da li će njegov slučaj biti riješen ili će ostati još jedan od neriješenih primjera "izbrisanih". Dok se Vuković nalazi na liječenju, IN4S je od Ambasade Republike Slovenije u Podgorici i Kancelarije Evropske unije zatražio pojašnjenja o daljim koracima i nadležnostima u ovom slučaju.

Iz Ambasade Slovenije potvrdili su da su upoznati sa slučajem, te da su ambasadorka i konzulka 27. februara razgovarale sa Vukovićem. "U razgovoru je gospodinu Vukoviću objašnjeno da Ambasada nije nadležna za rješavanje njegovih pitanja i da treba da se obrati nadležnim institucijama u Sloveniji", navode iz Ambasade.

Oni dodaju da su, nakon tog razgovora, obavijestili nadležne institucije u Ljubljani, što, prema njihovim riječima, predstavlja okvir njihovog postupanja u ovoj situaciji. "Još jednom predlažemo gospodinu Vukoviću da, ukoliko smatra da su mu prava povrijeđena, kontaktira nadležne sudske organe obje zemlje ili Evropske unije", ističu iz Ambasade.

Uz odgovor, Ambasada je dostavila i informacije o presudi Evropskog suda za ljudska prava u predmetu "Kurić i drugi protiv Slovenije", kao i o zakonodavnom okviru koji je Slovenija usvojila 2013. godine radi obeštećenja "izbrisanih". Iako je Evropski sud za ljudska prava još 2012. godine naložio Sloveniji da uspostavi mehanizam naknade štete za "izbrisane", u praksi brojni slučajevi, poput Vukovićevog, i dalje nisu okončani.

Vuković, sa druge strane, u izjavi za IN4S navodi da su problemi, kako tvrdi, počeli i prije formalnog brisanja. Podsjeća da mu 1985. godine nije bilo omogućeno da upiše studije srpskohrvatskog jezika u Ljubljani, uz obrazloženje da "ne poznaje slovenački jezik", nakon čega je, kako navodi, bio pod nadzorom. "Otvorili su mi dosije i pratili me, misleći da radim za KOS ili DB."

On navodi i da mu je otežano zapošljavanje i napredovanje, kao i da su mu, kako tvrdi, uništavani književni radovi. Ključni događaj desio se 11. marta 1993. godine, kada mu je, kako navodi, policija oduzela i uništila sva dokumenta. "Iako nisam protjeran, dokumenta su uništena – i tada počinje golgota sa još 25.673 izbrisanih." Period koji je uslijedio opisuje kao dugotrajno stanje pravne neizvjesnosti. "Već 30 godina sam apatrid."

On dodaje i da je u jednom periodu bio interniran bez dokumenata: "Od avgusta 1994. do otprilike avgusta 1996. bio sam u prelaznim domovima za strance, interniran bez ikakvih važećih dokumenata, najviše u prostorijama bivše karaule JNA na granici Slovenije i Mađarske, u selu Prosejankovci." Iako se poziva na presude Evropskog suda za ljudska prava i zakonska rješenja koja su donijeta, Vuković ističe da u njegovom slučaju pitanje odštete i statusa nije riješeno. Uprkos zdravstvenim rizicima i upozorenjima ljekara, ostaje pri odluci da nastavi štrajk. "Pitanje svog života dao sam slovenačkim vlastima na odlučivanje." Dok se nalazi na liječenju nakon pedeset dana gladovanja, ostaje otvoreno pitanje da li će institucije reagovati na vrijeme – ili će se njegov slučaj završiti bez odgovora koji čeka više od tri decenije.