Prosječni IQ 86: Besmislica ili istina?

Teza o "prosječnom IQ-u 86" u Crnoj Gori često se ponavlja na skupštinskim sjednicama, državnim pozicijama i društvenim mrežama. Ova informacija postala je predmet rasprava u medijima još 2019. godine, a nedavno je ponovo iznesena u emisiji jednog privatnog medija. Međutim, stručnjaci ukazuju na to da ova teza nema čvrsto uporište u stvarnosti.

Prema informacijama koje su iznijeli domaći portali, poput RTCG i CDM, Crna Gora bi navodno imala prosječni IQ od 86, dok bi za zemlje u regionu podaci bili: Slovenija 99, Hrvatska 96, Srbija 90, Bosna i Hercegovina 89, Albanija 82, i Sjeverna Makedonija 82. Ovi podaci potekli su od analize koju su sproveli istraživači Ričard Lin i Dejvid Beker, a sve su zabilježili u knjizi "Inteligencija nacija".

Ričard Lin je poznat po kontroverznim stavovima koji su često kritikovani zbog nehumanog i rasističkog pristupa. Njegova istraživanja, uključujući i studiju "IQ and the Wealth of Nations", izazivala su pažnju, ali i oštre kritike. Irski Univerzitet Ulster je 2018. godine povukao titulu profesora emeritusa Ričardu Linu zbog kontroverzi oko njegovih istraživanja.

Danilo Vorotović, predsjednik Mense Crne Gore, naglašava da rezultati ovih istraživanja ne mogu biti osnova za procjenu stvarnog IQ-a, jer se često koriste statističke procjene umjesto direktnih mjerenja. "Za mnoge zemlje bez pouzdanih podataka, autori koriste rezultate susjednih država, što znači da nacionalni IQ brojevi nijesu stvarno izmjereni, već su statistički", rekao je Vorotović.

Prema Vorotoviću, ne postoji međunarodno priznata organizacija koja daje naučno validne rang-liste nacionalnog IQ-a. Institucije kao što su OECD ili International Association for the Evaluation of Educational Achievement fokusiraju se na obrazovna postignuća, a ne direktno na inteligenciju.

Mina Gazivoda, specijalistkinja medicinske psihologije, dodaje da nema dokaza o sprovođenju velikih, reprezentativnih istraživanja o prosječnom IQ-u u Crnoj Gori. Podaci koji se ponekad pojavljuju na internetu često potiču iz neproverenih izvora, kao što su online testovi ili agregirane baze podataka.

Gazivoda također ističe da je mjerenje inteligencije veoma složeno i da ne može biti svedeno na jednu brojku bez uzimanja u obzir mnogih faktora. "Naučna vrijednost istraživanja koja pokušavaju da utvrde prosječan koeficijent inteligencije po državama je predmet ozbiljnih polemika", navela je.

Stigmatizacija društva kroz ovakve procjene može imati dugoročne negativne posljedice na identitet i percepciju zajednice. Vorotović i Gazivoda upozoravaju da pojednostavljeni brojevi mogu dovesti do stereotipa i dezinformacija, te dodatno učvrstiti osjećaj bespomoćnosti u društvu.

Na kraju, naglašavaju da obrazovni sistem, ekonomske prilike i društvena stabilnost igraju ključnu ulogu u razvoju kognitivnih sposobnosti, a ne obrnuto.