SO Nikšić između ekološke potrebe i pravnih dilema

Iz lokalne uprave više puta je naglašeno da će formiranje Agencije predstavljati značajan iskorak u rješavanju ekoloških problema. Predsjednica Skupštine opštine Milica Lalatović Žižić saopštila je da će se ova odluka naći pred odbornicima 21. aprila, izražavajući očekivanje da će dobiti njihovu podršku.

Jedna od ključnih tema rasprave odnosila se na nadležnosti i rad buduće Agencije, ulogu eko-rendžera, kao i na potrebu strože primjene kaznene politike. Lalatović Žižić je pojasnila da će eko-rendžeri biti zaduženi za obilazak zaštićenih područja, dok će broj zaposlenih zavisiti od broja područja koja budu stavljena pod zaštitu.

Formiranje Agencije ocijenjeno je kao neophodan korak, posebno u kontekstu približavanja Crne Gore Evropskoj uniji. Predstavnik NVO Društvo mladih ekologa Nikšića (DMEN) Luka Minić istakao je da je važno zaštititi 16 predloženih područja i spriječiti dalje neodgovorno ponašanje prema prirodi.

Podsjećeno je da su, nakon obimnih naučno-istraživačkih radova i sprovedenih zakonskih procedura, već zaštićeni Arboretum – Botanička bašta porodice Kovačević u Grahovu kao spomenik prirode, Trebjesa kao posebni prirodni predio, kao i Estavela Gornjepoljski vir, takođe u kategoriji spomenika prirode.

Tokom rasprave iznijete su i primjedbe na predloženo rješenje. Izvršni direktor NVO “Medija tim” Duško Marković ukazao je na, kako je naveo, suštinsku nedosljednost između pravne forme i funkcije buduće Agencije.

Prema riječima Markovića, sporno je što se predviđa osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću kao tržišnog subjekta, kojem bi istovremeno bile povjerene javne funkcije upravljanja zaštićenim područjima. On smatra da je neophodno jasno definisati da li je riječ o javnoj službi ili privrednom društvu koje obavlja djelatnost od javnog interesa, uz precizno utvrđen pravni okvir.

Marković je takođe ukazao na nedostatak konkretnog zakonskog osnova, prekomjerna ovlašćenja bez dovoljne kontrole, kao i nejasan odnos sa nadležnim državnim organima. Posebno je problematizovao prenos javnih ovlašćenja na privredno društvo, ističući da takav model nosi rizik nekontrolisanog upravljanja prirodnim resursima.

On je zaključio da predloženi model upravljanja ostavlja prostor za potpunu političku kontrolu nad radom buduće Agencije.