Patologije pupka kod novorođenčadi: Savjeti dr Blagoja Grujića

Njega pupčanog patrljka jedna je od najvećih nedoumica za roditelje u prvim sedmicama bebinog života, iako proces zarastanja u preko 80% slučajeva protiče potpuno fiziološki i bez komplikacija. Ključ pravilnog oporavka leži u svakodnevnoj dezinfekciji i održavanju higijene kako bi se spriječile infekcije, dok pojave poput granuloma ili produženog vlaženja zahtijevaju rutinski ambulantni tretman.

Iako su ozbiljnije anomalije i upale rijetke, roditelji treba da obrate pažnju na simptome poput širenja crvenila ili neprijatnog mirisa koji su signal za pravovremenu konsultaciju sa ljekarom. O svim detaljima njege, najčešćim zabludama i modernim pristupima liječenju, za naš portal govori dječiji hirurg dr Blagoje Grujić.

Antena M: Koliko se često u svakodnevnoj praksi susrećete sa patologijama pupka kod novorođenčadi i jesu li one uglavnom bezopasne prirode?

Dr Blagoje Grujić: Svaki roditelj se od prvog dana suočava sa brigom oko pupka. Pupak je struktura koju imamo svi mi, kao i svi sisari, i on omogućava plodu da raste i sazrijeva u materici. Činom rođenja, ta direktna veza sa majkom se prekida – pupčana vrpca se podvezuje ili se na nju stavlja štipaljka. Potrebno je svega par dana da se taj dio tkiva osuši i otpadne. Važno je naglasiti da u više od 80% slučajeva ovaj proces teče potpuno normalno. Mi ljekari i sestre zapravo ne „liječimo“ pupak, već ga previjamo kako bismo spriječili infekciju, dok priroda čini svoje da se tkivo sasuši i otpadne.

Uobičajeno vrijeme za završetak tog procesa je jedna do dvije nedjelje. Naravno, postoji i znatno ozbiljnija patologija koja zahtijeva stručno praćenje, a rjeđe i agresivniji hirurški tretman, ali u većini slučajeva to je fiziološka procedura koja zarasta bez komplikacija. Najčešći razlog zbog kojeg nam roditelji dovode bebe, osim redovnog previjanja, jeste vlaženje rane nakon što pupak otpadne. Ako se ta osjetljiva površina ne obrađuje pravilno, može doći do infekcije. Najčešće se susrećemo sa sekrecijom iz pupka (limfa, serum ili blaga sukrvica) ili pojavom granuloma. Granulom je čvorić veličine zrna bibera ili graška, ružičaste boje, koji nastaje jer se dio tkiva pupčane vrpce nije potpuno osušio. To nije strašno i uspješno se rješava ambulantnim tretmanom.

Antena M: Da li je uzrok ovih problema greška u kućnoj njezi ili možda loš tretman u porodilištu?

Dr Blagoje Grujić: Ne može se reći da postoji jedan jedinstven uzrok. Pupčana vrpca je individualna – njena debljina i širina variraju od bebe do bebe. Nije isto ako je pupčanik tanak kao cigareta ili debljine malog prsta. Logično je da će debljem pupčaniku trebati više vremena da se sasuši i otpadne. Dakle, nije riječ o grešci, već o individualnosti s kojom se rodimo. U porodilištima se radi rutinski i jednako za sve, ali proces isušivanja teče različitom brzinom.

Antena M: Šta podrazumijeva tzv. "suva njega" pupka i kako roditelji treba da tretiraju zdrav pupak?

Dr Blagoje Grujić: Danas je apsolutno dokazano da je dovoljno pupak previti jednom dnevno. To mogu raditi patronažne sestre ili roditelji u ambulantama. Osnovni cilj je spriječiti infekciju korišćenjem dezinfekcionih sredstava poput povidon joda ili Octenisepta. Nakon čišćenja, preko pupka se stavlja sterilna gaza i fiksira flasterom. Ako se pojavi ranije pomenuti granulom, on se tretira srebronitratom (lapisom). Roditelji se često plaše termina „spaljivanje“, ali to bebu ne boli. Srebronitrat postepeno „topi“ taj višak tkiva sloj po sloj, i obično se sve sanira nakon tri do četiri previjanja.

Što se tiče suve njege, postoje preporuke da se ne koriste dezinficijensi već samo čista gaza, a neka istraživanja sugerišu i upotrebu fiziološkog rastvora za brže isušivanje, ali u našoj praksi povidon jod i Octenisept ostaju standard.

Antena M: Koje su najveće zablude u našem narodu kada je u pitanju njega pupka?

Dr Blagoje Grujić: Narod je od davnina tretirao pupak onim što mu je bilo dostupno, poput bokvice ili raznih trava, kako bi spriječio infekciju. Česta zabluda je stavljanje novčića preko pupka. To se obično radi kod pupčane kile, ali takve metode neće riješiti problem. Pupčana kila je posebna patologija koja se obično samo prati i ne tretira se prije prve ili druge godine života. Ozbiljnije anomalije, poput omfalocele, rješavaju se hirurški odmah po rođenju u porodilištu. Dakle, roditelji ne treba da brinu zbog kile u ranom neonatalnom uzrastu, jer ona tada nije prioritet za intervenciju.

Antena M: Kada su crvenilo, miris ili iscjedak razlog za stvarnu brigu?

Dr Blagoje Grujić: Svaka promjena koja liči na klasičnu upalu rane je znak za oprez. Ako se crvenilo oko pupka širi (npr. veličine kovanice od 2 eura ili više), to je znak da je infekcija krenula. Neprijatan miris i specifičan sadržaj takođe ukazuju na upalu pupka (omfalitis). U takvim slučajevima nije dovoljno samo previjanje; potrebna je analiza krvne slike i ponekad uvođenje antibiotika. Iako se kod jedne od sto beba može pojaviti i krvav sadržaj, što ukazuje na ozbiljniji problem, roditelji ne treba da paniče, već da se jave pedijatru ili dječijem hirurgu. Takvi nalazi zahtijevaju kompletnu dijagnostiku kako bi se utvrdio pravi uzrok i odredio dalji tretman, koji ponekad može biti i hirurški.

Antena M: Postoji li razlika u učestalosti ovih problema s obzirom na pol djeteta ili zrelost bebe na rođenju?

Dr Blagoje Grujić: Ne, učestalost je potpuno ista kod dječaka i djevojčica, kao i kod zrelih i prijevremeno rođenih beba. Kod prijevremeno rođene djece proces zarastanja često završi još u bolnici, jer oni tamo borave duže zbog svoje osnovne problematike. Ono što je evidentno jeste da je broj infekcija pupka danas mnogo manji nego prije 50-60 godina. To je rezultat bolje edukacije roditelja i stručnog nadzora. Briga o novorođenčetu je danas daleko kompletnija, pa se svaka sumnja na infekciju prepoznaje i tretira na vrijeme, čime se sprječavaju ozbiljnije komplikacije.

Opširnije o ovoj temi u emisiji Radio terapija koja je na programu danas od 10 sati i 15 minuta.