Profesor Damir Tiganj organizuje besplatne časove za maturante

U vremenu kada su dodatni časovi za mnoge roditelje veliki finansijski teret, postoje i oni koji znanje dijele bez naknade – iz uvjerenja da obrazovanje mora biti dostupno svima. Jedan od njih je profesor maternjeg jezika Damir Tiganj, koji već neko vrijeme organizuje besplatne časove za maturante, pomažući im da što spremnije dočekaju jedan od najvažnijih ispita u školovanju. Časovi koje drži i druženje sa maturantima znače podršku, ohrabrenje i sticanje konkretnog znanja – upravo onoga što mladima u ovom periodu najviše treba. Profesor Tiganj je bio gost Radio Bara u emisiji “Sunčanom stranom ulice”.

RB/BI: Šta Vas je motivisalo da organizujete besplatne časove za maturante?

Tiganj: Ne bih želio da se od toga što časove držim pro bono, napravi bilo kakva senzacija, jer mi to nije bila namjera. Ali, u prosvjeti je, baš kao i u dobroj literaturi, najvažniji kontinuitet. Kada se usred školske godine, kao što je bio slučaj sa mnom, desi nagla promjena, bez obzira na razloge, najviše ispaštaju učenici. Moja odluka da ih spremim bez materijalne nadoknade je, zapravo, pokušaj da taj “prekinuti most” ponovo uspostavim. Osjećao sam da ne smijem da ih ostavim nedorečene u trenutku kada im je stabilnost najpotrebnija, jer pedagoški rad nije samo prenošenje lekcija, već odnos koji se gradi godinama. Mladost donosi energiju i ja joj želim svu sreću, ali zrelost maturskog ispita, ipak traži jednu vrstu iskustva i metodičke dubine koju donose godine u učionici. Smatrao sam da je moja moralna obaveza da im to iskustvo ostavim na raspolaganju. Pozicije i funkcije su prolazne, one se dobijaju i gube, ali titula profesora se zaslužuje u srcima učenika. Ja sam tu titulu želio da opravdam do kraja, bez obzira što mi je formalno radno mjesto uskraćeno.

RB/BI: Koliko dugo već držite ove pripreme i kako je sve počelo?

Tiganj: To su moji, sada već drugari, prijatelji iz dva odjeljenja barske Gimnazije, kojima sam godinu i po predavao. Dakle, početak njihovog školovanja je obilježila profesorica Marijana Cvijović, a potom tih godinu i po, ja. Sa njima sam stvorio zaista sjajnu interakciju, način na koji radimo, pristup, kao i komunikaciju (koja je najvažnija). Iako inače ne držim privatne časove, nije mi to dodatni izvor prihoda, gledajući ih sa strane, uvidjevši koliku tremu i odgovornost imaju, koliko imaju potrebu da naučeno obnove, a novo savladaju još bolje, došao sam na ideju da im održim nekoliko časova. Moram da se zahvalim Edukativnom centru “Fokus” koji mi je ustupio učionicu. U tim prostorijama, u dva različita termina, učenicima iz IV-4 i IV-6 držim časove. Želim da ih ovim putem pozdravim i kažem im da ih izuzetno poštujem, prvo kao ljude, a potom, cijenim kao učenike, da ih volim, da su divni i želim im svu sreću na tom najvećem životnom ispitu kada je u pitanju stepenik kojim postaju odrasli – maturskom ispitu.

RB/BI: Da li ste očekivali ovoliki odziv učenika?

Tiganj: Nekoliko đaka je imalo potrebu da dolazi kod mene na privatne časove i pitali su da li to radim. Pošto sam video da interesovanje postoji, odlučio sam da ne radim individualno, već da to bude kao što su navikli – u učionici, cijelo odjeljenje. Vrlo lako smo se dogovorili. Iznenađen sam, pa se i danas našalim sa njima na tim našim privatnim časovima, koji su i časovi i druženje, i kažem im: danas neću pisati minuse, danas ne pitam… Interesantno je koliko mi kao ljudi ne podliježemo nekim normama, principima, stereotipima, pa na našim časovima ne postoji varijanta da im kažem: tiše, slušajte…, već je atmosfera kao da smo izašli na kafu, pa upijaju sve što im govorim, zapisuju, što možda nekada nije bio slučaj kada smo radili u školi. Generalno, kao ljudi idemo za tim principom da nam sve što moramo, možda, i nije tako drago, a sve što možemo da biramo, to radimo lakše, jednostavnije, sa više pažnje. Zaista imam dosta učenika. Među njima su i neki koji su i kod mene imali slabije ocjene, ali i oni koji su imali petice. Bez izuzetka, svi zajedno dolaze, obnavljamo, učimo i spremamo se za maturski ispit.

RB/BI: Koji su najčešći problemi sa kojima se maturanti suočavaju prilikom pripreme za maturski ispit?

Tiganj: Previše gradiva. Crnogorski, odnosno maternji jezik, zaista ima širok spektar nastavnih jedinica, književnih djela, kanonskih djela koji su važni i treba ih pročitati. Koliko god da detaljno radimo na časovima, ili smo radili, neke se stvari zaborave. Pitanja koja su koncipirana na maturskom ispitu zahtijevaju veliku koncentraciju, a mladi su danas sve manje koncentrisani na bilo šta što rade, ne samo na taj ispit. Jednostavno, pamćenje treba osvježiti. Imamo zadatke koji su vrlo jednostavni, a njima su u datom trenutku zahtjevni. Na primjer, da se određeni citat prepozna, da se navede iz kojeg je djela, da se poveže s autorom. Imamo i momente gdje je potrebno samo zaokružiti “tačno” ili “netačno” i na takvim pitanjima djeca najčešće omaše. Mislim da treba poraditi na koncentraciji. Još jedan savjet, generalno za sve maturante, jeste da dobro pročitaju zadatak, da prate uputstvo. Vrlo se često pola odgovora krije u samoj postavci.

RB/BI: Primjećujete li razlike u znanju učenika u odnosu na ranije generacije?

Tiganj: Učenici sa kojima radim imaju znanje na zavidnom nivou. Ali, ako ću da pričam generalno, neću reći da im je znanje oslabilo, možda jeste interesovanje i to zato što na raspolaganju imamo svega što nam je lako dostupno, što nam skreće misli, pažnju i sve nam je na dohvat ruke. Čini mi se da, bez obzira što im je jedina obaveza da uče, brzo žive. Većina ih već sada ima položen vozački ispit, svi žele da se provozaju, izađu i to je potpuno razumljivo. Možda je upravo to što ih razumijem i rezultat naše dobre saradnje, jer oni su u najljepšem životnom dobu, kada žele da probaju nove stvari, žele da budu viđeni, da budu bitni, da se provedu. Podržavam sve to. Naravno, pored toga što trebaju da budu obrazovani, načitani, elokventni, uvijek sam za to da se u životu treba dobro zabaviti.

RB/BI: Kazali ste da je, prema Vašem mišljenju, maturski ispit zahtjevan i da se Vaši privatni časovi razlikuju od klasične nastave. To je, vjerujem, razlog zbog kojeg se odlučuju da nakon redovnih časova dolaze kod Vas na privatne. Na koje oblasti stavljate poseban fokus kada ih pripremate za maturski ispit?

Tiganj: U tome i jeste stvar. Svakom učeniku treba prići individualno. Da bi dobro pripremio učenika za maturski ispit, smatram da treba da ga dobro poznaješ i da znaš šta kome nedostaje. Kada su u pitanju moji učenici, najviše pažnje i vremena ćemo da posvetimo i usmjerimo na obnavljanje književnih djela. Ono što se, možda, u srednjoj školi ne radi, a gotovo uvijek bude na maturskom ispitu je gramatika i pravopis. Iako je ova varijanta držanja časova koju praktikujem svojevrsni “free lance”, napravim plan kako treba da izgledaju naši časovi, pa smo krenuli od najbitnijih, kanonskih djela i, naravno, od Njegoša. Čini mi se da je “Gorski vijenac” jedno od najvažnijih djela, a koje je najmanje shvaćeno. Konkretno, ja sam ga pet, šest puta pročitao i svaki put ga doživio drugačije. Naravno da ću ga drugačije analizirati ja koji sam ga pročitao toliko puta, nego đaci. To je djelo koje je pisano u desetercu, spjev je koji nije baš razumljiv, pogotovo u današnje vrijeme kada se koriste skraćenice i nekakvi žargonizmi. Vrlo je teško da prepoznaju sam arhaizam, da ga shvate, a da biste jedno književno djelo mogli da analizirate kvalitetno, da odredite apsolutno sve motive, ikoničke kodove i sve što je potrebno za analizu, morate dobro da ga razumijete. Mislim da je, ne samo kada su u pitanju maturanti, nego i ostali učenici, veliki problem u školstvu, to što su djeca zaista slaba kada je u pitanju čitalačka pismenost. Dakle, oni pročitaju određeno djelo, odlomak ili citat i zaista im treba vremena da zaključe o čemu se tu radi. Ponavljam, razlog je taj što nam je previše svega dostupno i što je opasnost da će nam vještačke inteligencije doći glave. A, nadam se da neće.