Marko Brnović: Crna Gora puna talenata, cijenimo naše tek kad odemo vani

Marko Brnović, doktorand fizike na Univerzitetu u Bolonji, smatra da se tek kada se ode negdje vani počne cijeniti ono što imamo kod kuće. "Kad sam god negdje putovao, mislio sam da ću tamo naći ćup zlata", kazao je Brnović u emisiji Mladovanje na TVCG.

Iako je cijeli obrazovni put proveo izvan granica Crne Gore, Marko se uvijek rado vraća kući, jer tada shvati da je doma najljepše. Osnovne studije završio je na američkom fakultetu u Abu Dabiju, master studije u Kanadi, a sada privodi kraju doktorske studije u Italiji.

“Moje akademsko putovanje počinje već od osnovne škole, kada mi je ljubav prema fizici pružila nastavnica Biljana Stojkanović. Zahvaljujući takmičenjima i nagradama, dobio sam stipendiju za školovanje u Velikoj Britaniji, što je bila odskočna daska za Njujork Universiti u Abu Dabiju. Zatim sam otišao u Kanadu na master program, a sada sam u Bolonji zahvaljujući stipendiji”, objašnjava Marko.

Na pitanje koja mu je posljednja stanica, odgovara: “Trenutno ne mogu reći da imam sigurnu posljednju stanicu, ali volim da putujem i iskusim različite obrazovne sisteme. Pretpostavljam da moja posljednja stanica neće biti nijedna od ovih do sada, nego neka peta, šesta.”

Tokom razgovora, Marko se prisjetio nastavnice Biljane i mnogih njenih đaka koji su postali uspješni. “Ona je uspjela da uspostavi balans između autoriteta i zabave. Svi smo zbog nje nastavili da učimo fiziku i slične nauke”, ističe Marko.

“Danas su oni inženjeri i doktoranti, rade u uticajnim firmama širom svijeta. Imam prijatelje u Americi, Kanadi, Holandiji i Austriji, to su ljudi koji su uspješni i imaju glad za naukom”, dodaje on.

Marko opisuje Bolonju kao specifičan grad sa najstarijim univerzitetom u Evropi. “Bolonja diše sa tim univerzitetom, i društvenost je izražena. Svuda su studenti, profesori se druže sa njima. To je važan grad za italijansku kulturu i istoriju”, navodi.

Govoreći o izazovima u prilagođavanju različitim obrazovnim sistemima, Marko ističe da “biti u velikoj državi zahtijeva veliki um i više tolerancije prema različitostima.”

Tokom pandemije, Marko je bio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. “Ostao sam da radim predavanje, misleći da ću se vratiti u Crnu Goru. Međutim, više nije bilo letova i ostao sam zatvoren na kampusu. Bilo je to kao zatvor, ali zemlja je imala nisku stopu kovida i svi smo bili sigurni”, prisjeća se.

Na pitanje da li se ikad osjećao kao stranac, odgovara: “U Emiratima, u početku, malo jesam. Nedostajali su mi kuća i prijatelji. Međutim, navikao sam se da razgovaram s lokalnim ljudima, što olakšava proces prilagođavanja.”

Crna Gora je, smatra on, puna talenata, ali je najveći problem što se ti talenti ne kanališu. “Radimo jako teško, i koliko god da se trudimo, najveća falinka nam je što talenti ne mogu da se usmjere na nešto korisno”, dodaje Marko.

Govoreći o budućim planovima, Marko se nada da će se po završetku studija vratiti u Crnu Goru i pomoći u osnivanju instituta ili predavanjima na fakultetu. “Ima mnogo potencijala ovdje, samo fali malo akcije i podrške”, zaključuje Marko.