Neke su ljubavi tužne

Prije petnaestak godina, kada je imao 15 godina, dječak Saša učio je da vozi i da gradi svoj automobil od dijelova porodičnog hečbeka, Reno 19 sa sasvim običnim 1,4 motorom.

Kako je projekat rastao, mijenjanje dijelova postajalo je svakodnevica: unutrašnjost, vješanje, kočnice i felne prelazili su s verzije sa 16V na jači motor, sve do trenutka kada je na stolu bio plan za najjači mogući fabrički motor koji se može montirati u automobil.

Takav motor pojavio se u oglasima Megane Coach prve generacije, F7R sa 2000ccm i 147KS te JC5 mjenjačem, koji bi upotpunio Sašinu viziju ozbiljnog projekta.

Nažalost, prije deset godina Sašu je snašao udes u kojem Reno nije mogao spašati automobil, ali motor je ostao sačuvan, vjerujući da će ga negdje ponovo moći da upotrijebi.

Nakon svega mjesec dana, Saša je u garaži u Pljevlja pronašao Chamade, za koji je znao da postoji još od ranije. Dogovor je brzo postignut i Chamade je dobio novog vlasnika nakon 14 godina.

Stanje je bilo besprekorno, pa osim lakiranja prednjeg i zadnjeg branika, nije zahtijevalo nikakva druga ulaganja. Fabrički je u njemu bio 1,8 16V benzinski motor, koji je Saša odmah zamijenio sa onim od 2000cmm koji je ostao iz prethodnika.

Uz odlično vješanje i kočnice koje su bile u Chamadu, jači motor je bio sprega starog i novog člana porodice, svojevrsna štafeta u maratonu koji mogu shvatiti samo oni koji automobile doživljavaju kao malo više od prevoznog sredstva.

Fotografije su nastale prije šest godina, a u jednom trenutku, nažalost, Saša je odlučio prodati Chamade kad je situacija u porodici od njega to zahtijevala. Teška srca automobil je predao u ruke drugome, a danas se ponovo nalazi u oglasima, pa smo od aktuelnog vlasnika dobili dozvolu da o Renou pišemo iz Sašinog ugla, što nije praksa u ovim pričama. Drugačije se ne bi znalo o ljubavi koju čovjek može osjećati prema mašini i značenju koje može da nosi veza krvi i sklopa koji je napravljen da preveze od tačke A do tačke B.

Potpisnik ovih redova zahvalan je obojici.