Gvozdenović: administrativne poteškoće ne smiju biti razlog za derogaciju prava na SPI

Ministarstvima u Vladi Crne Gore prošle godine mjesečno je stizalo u prosjeku 11 zahtjeva za slobodan pristup informacijama (SPI), saopštili su iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT), dodajući da administrativne poteškoće ne bi smjele da koriste za derogaciju prava na SPI. Zamjenica izvršnog direktora CDT-a Milena Gvozdenović kazala je, prema podacima koje su sakupili, na adrese 18 ministarstava prošle godine stigao 2391 zahtjev. U prosjeku, ministarstva na svaki četvrti zahtjev nijesu odgovorila u zakonskom roku.

Najviše zahtjeva primilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova (925), slijedilo je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (226) te Ministarstvo javne uprave (165), dok je javnost najmanje bila zainteresovana da putem zakona dođe do informacija o radu Ministarstva javnih radova (21) i Ministarstva dijaspore (27).

Prema riječima Gvozdenović, na primjeru MUP-a, kao ministarstva s daleko najvećim brojem zahtjeva, vidi se kolika je opterećenost. Prema dostupnim podacima, MUP je u prosjeku primao oko 77 zahtjeva mjesečno, odnosno tri do četiri zahtjeva dnevno. U MUP-u je za poslove SPI sistematizovano šest izvršilaca, dok su u vodiču za SPI načelnik i još dva službenika navedeni kao lica zadužena za rješavanje zahtjeva.

Dodala je da broj službenika u ovom sektoru varira od jednog do 18, koliko ih je određeno u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Zakon obavezuje institucije da budu proaktivno transparentne i precizno navodi koje informacije moraju da se nađu na sajtu svakog ministarstva, što ostaje najučinkovitiji način za smanjenje broja zahtjeva.

U kontekstu toga, institucije bi trebale biti transparentne, jer što su proaktivnije, to je manja potreba da se putem zakona traže informacije o radu. U crnogorskoj javnosti godinama se gradi potpuno drugačija slika — da institucije ne uspijevaju da se izbore sa ogromnim brojem zahtjeva za SPI.

Naglasila je i primjer Ministarstva pomorstva, iz kojeg su u odgovoru CDT-a pojasnili da brojka od 17 postupaka, od čega 15 zbog ćutanja, ne odražava realno stanje stvari i otvorenost tog resora prema pravu javnosti da zna, već da su posljedica docnje dostavljanja podnesaka, a nikako posljedica neažurnosti javnopravnog organa.

CDT je putem zahtjeva za SPI tražio od Generalnog sekretarijata Vlade i ministarstava podatke o ukupnom broju zahtjeva koje su primili u 2025, uz detalje kako su po njima postupali. Nijesu uspjeli dobiti podatke od Generalnog sekretarijata Vlade i od sedam ministarstava. Tri su ministarstva odbila da pruže podatke, a od četiri nijesmo dobili odgovor. Podsjetila je da su, prilikom prikupljanja podataka, u više navrata, kroz telefonske pozive ili mejlove, podsjećali ministarstva na njihovu zakonsku obavezu da dostave tražene podatke.

Gvozdenović je ukazala i na to da GSV, Ministarstvo finansija, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo energetike i rudarstva, Ministarstvo sporta i mladih nijesu odgovorili na upit CDT-a o broju zahtjeva koje su primili u prošloj godini i postupanju po tim zahtjevima. Prema njenim riječima, od jula ove godine morat će da plate da bi saznali čak i takvu bazičnu informaciju o radu ministarstava i GSV-a.

Na predlog pokreta Evropa sada (PES), u Zakon o SPI ušla je odredba po kojoj u slučaju pokretanja postupka pred sudom zbog ćutanja ministarstava, svaka stranka plaća svoje troškove – pa čak i kad sud potvrdi da je ćutanje ministarstava nezakonito. Ostavljamo građanima i građankama Crne Gore da sami zaključe šta će se dešavati kada nevladine organizacije budu tražile od ministarstava delikatnije informacije od toga koliko su zahtjeva za SPI primila prošle godine.

Kao zaključak, tri ministarstva – Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera – odbila su CDT-u pruže informacije o svom postupanju po zahtjevu za SPI, tumačeći da to podrazumijeva sačinjavanje nove informacije. Devet od 21 ministarstva koja su odgovorila na naše zahtjeve dostavilo je odgovore tek nakon isteka zakonom propisanog roka od 15 dana. Istovremeno, Evropski sud za ljudska prava naglašava da se cijeni okolnost da li su tražene informacije spremne i dostupne, odnosno da li se već nalaze u posjedu organa vlasti i ne zahtijevaju dodatno prikupljanje ili obradu. Sud odbacuje pozivanje vlasti na očekivane poteškoće u prikupljanju informacija kao osnov za odbijanje pristupa, naročito kada su te poteškoće posledica prakse samog organa.