Osmi mart: Dan žene ili dan majke? Patrijarhalni narativ

Osmi mart u Crnoj Gori danas je dan cvijeća i prigodnih školskih priredbi o majkama, sa kojih đeca dolaze kući čestitajući Dan mama. Đevojčice za taj dan crtaju svoje majke, a ne svoje snove. Ovaj trenutak pruža priliku za ozbiljan razgovor i pojašnjenje da žena nije uvijek majka – i ne mora biti.

Osmi mart je nekad bio dan pobune. Proistekao iz marševa i štrajkova žena koje se bore za radnička i građanska prava, ovaj praznik osmišljen je kao podśetnik na borbu za ravnopravnost. Kao posljedica tih pregnuća, danas žena može steći željeno obrazovanje, glasati, pokrenuti biznis, postati inženjerka, pronalazačica, pilotkinja, mašinbravarka, variteljka, premijerka – što god hoće. Čak i najčuvenija muška tvrđava u Crnoj Gori (čitaj: CANU) propuštila je neke žene (njih tri) da pređu iza velikoga zida testosterona i ostvare se kao akademkinje.

Društvo u kojem se đeca od malih nogu za Osmi mart instruiraju da žena nije žena ako nije majka lako proguta tu ideju, dok se sistemska prepreka u zapošljavanju i karijernom rastu pripisuje ženama. Na primjer, nikšićko Zahumlje ove godine organizuje literarni konkurs s izrazito patrijarhalno postavljenim temama „Mama je glagol od glagola raditi“ i „Po majci se poznaju junaci“, a dodjela nagrada biće upriličena 9. marta pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.

Suštinu narativa „žena = majka“ ilustrirao je kreator internetskoga sadržaja, koji je u jednom videu svojoj đevojci donio cvijeće za Osmi mart, najavljujući da će raditi na stvaranju mladih pokoljenja koja će nositi njegovo prezime. Ovdje se jasno vidi kako se ženama nameće uloga majke kao vrhunac njihovih dostignuća, dok se ambicija u patrijarhatu ne prašta.

Kultura u kojoj se žene pitaju o porodičnom statusu na razgovorima za posao, dok se muškarcima takva pitanja ne postavljaju, ukazuje na osnov diskriminacije. Prijedlogom Zakona o radu, kojim se insistira da očevi imaju dva obavezna mjeseca posvećenosti svojoj bebi, pokušava se, iako neuspješno, očeve uključiti u roditeljstvo. UNDP Crna Gora podržava ovo zakonsko rješenje, naglašavajući da je majčinstvo najveća prepreka zapošljavanju i karijernom napredovanju žena.

Na kraju, važno je naglasiti da se diskriminacija majki ne može pripisati njihovoj volji ili želji, već je to posljedica društvenih normi koje su duboko ukorijenjene. U društvu gdje se djeca uče da žena nije žena bez majčinstva, lako se stvara percepcija da su žene same odgovorne za prepreke na putu ka zapošljavanju i karijernom razvoju.