Kad milicija trenira strogoću: Zatvorske kazne zbog uvreda na mrežama

Društvene mreže u Crnoj Gori svakodnevno su preplavljene međusobnim uvredama građana, govorom mržnje i sličnim sadržajem koji institucije gotovo i da ne prate. Reakcije na ovakve pojave obično izostaju sve dok meta ne postanu institucije, policija ili nosioci vlasti, ističe Milica Kovačević, programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT).

Prema njenim riječima, nedavno je Tivćanin M.J. kažnjen sa 445 eura zbog vrijeđanja poslanika Nikole Zirojevića na Fejsbuku, dok je Podgoričanin B.T. kažnjen sa 1.800 eura zbog uvreda na račun gradonačelnika Podgorice, Saše Mujovića. Slične kazne izrečene su i B.S. sa 350 eura te Čedomiru Radičeviću koji je kažnjen sa 400 eura zbog vrijeđanja novinarke Jelene Jovanović. Ovi podaci, kako ističe Kovačević, dolaze iz medijskih izvještaja jer na sajtovima suda nema dostupnih informacija o kažnjavanju.

„Zbog internet komentara koji sadrže uvrede, crnogorske institucije šalju građane i u zatvor. Tako je Sud za prekršaje u Podgorici osudio J.V. na 20 dana zatvora zbog vrijeđanja čelnice vlasti u Podgorici“, dodaje Kovačević. Ona ukazuje na to da su prekršajno kažnjavane i ličnosti iz medijskog sektora, među kojima se nalaze i novinari i kolumnisti koji su se našli na meti policijskih ispitivanja.

Kovačević dalje navodi primjere kazni koje su izrečene Vesni Rajković zbog komentara o papučama supruge gradonačelnika, Branu Mandiću zbog ismijavanja profesora Stamatovića, te Bobanu Batrićeviću zbog kritike Srpske pravoslavne crkve. Samo u posljednjih nekoliko sedmica, policija je ispred redakcije sačekala novinara TV Vijesti Petra Komnenića zbog njegovog izvještavanja, dok je kolumnista RTCG-a Duško Kovačević morao da ide do stanice zbog svojih kritika na račun policije.

U medijima su se takođe pojavili podaci o presudi od 30 dana zatvora izrečenoj jednom građaninu zbog vrijeđanja policije na društvenim mrežama. Prema informacijama, slučaj se odnosio na komentare u kojima su policijski službenici nazvani „kerovima“ i „slugama svakog režima“. Ovaj slučaj najbolje ilustruje postupanje policije i prekršajnih sudova prema javno izrečenoj riječi, dodaje Kovačević.

U Srbiji se trenutno vodi rasprava o predlogu izmjena Zakona o javnom redu i miru koji bi omogućio kažnjavanje uvreda na društvenim mrežama, dok u Crnoj Gori takva intervencija nije bila neophodna, budući da je zakon već propisao da se prekršaji protiv javnog reda mogu izvršiti i putem elektronskih komunikacija. Ova formulacija omogućava primjenu zakona na izražavanje na društvenim mrežama, što se već godinama koristi za ograničavanje slobode izražavanja.

Kovačević zaključuje da javno dostupne pravosudne statistike ne pružaju dovoljno informacija o obimu kažnjavanja zbog izražavanja na internetu. „Umjesto cjelovitih evidencija, do fragmentarne slike dolazimo kroz medijske izvještaje. Često se podnose krivične prijave, ali one nerijetko završavaju prekvalifikacijom u prekršaj i izricanjem kazni“, ističe ona.

Osim toga, Kovačević podsjeća da je Skupština Crne Gore 2011. godine iz Krivičnog zakonika izbrisala krivična djela klevete i uvrede, ali to nije značilo oslobađanje od odgovornosti. Osoba koja se osjeća uvrijeđenom može i dalje pokrenuti parnični postupak. Ključna razlika je u tome što u građanskom postupku nije moguće izreći zatvorsku kaznu, što je predstavljalo veliko olakšanje za novinare.

Kroz godine je došlo do usaglašavanja prakse parničnih sudova sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, ali Kovačević naglašava da je krivičnopravna reforma bila usmjerena prema klasičnim medijima i nije adekvatno obuhvatila savremeni digitalni pejzaž. „Prema Zakonu o javnom redu i miru, sankcioniše se vrijeđanje i drsko ponašanje na javnom mjestu, ali se ta odredba primjenjuje i na društvene mreže“, dodaje ona.

Na kraju, Kovačević ističe da bi sudovi u Crnoj Gori trebali primjenjivati trodjelni test koji razvija Evropski sud za ljudska prava, kako bi se osiguralo da se ograničenja slobode izražavanja primjenjuju pravilno i pravedno.