Cerović o agresivnosti i društvenim podjelama

Društvene mreže omogućavaju ljudima da, sakriveni iza ekrana i bez neposredne reakcije druge strane, ispoljavaju agresivnost koju možda ne bi pokazali u direktnom kontaktu – ocijenio je psiholog Radoje Cerović u emisiji „Jutro sa Majom“ na Televiziji E.

Cerović je naglasio da govor mržnje u virtuelnom svijetu nije uvod u nasilje, nego je on već nasilje. Dodaje da postoje i ljudi koji agresivnost sa društvenih mreža ispoljavaju i u neposrednoj komunikaciji. - Ljudi koji u realnom životu imaju takvo ponašanje su psihopatske ličnosti, odnosno osobe koje vrijeđaju druge i ne osjećaju se loše zbog toga - naveo je Cerović.

Ukazao je na psihološke obrasce koji stoje iza takvog djelovanja, ali i na širi društveni mehanizam koji podjele pretvara u sukob. - Narcisoidni poremećaji prisutni su vjekovima, dok su društvene mreže aktivirale veliki broj ljudi koji psihopatski komuniciraju preko interneta - ocijenio je Cerović.

On je naglasio da je protiv generalizacije, ističući da agresija i nasilno ponašanje zavise od više faktora – od genetike i odrastanja do društvenog i neposrednog okruženja.

Posebno je ukazao na ulogu društvenih podjela, raslojavanja i fragmentacije. - Što je više podjela, to je više sukoba - poručio je Cerović.

Govoreći o načinu na koji se ljudi dijele u grupe, podsjetio je na istraživanja psihologa Henrija Tajfela i takozvanu minimalnu grupnu paradigmu. - Tajfel je pokušao da ustanovi na koji način se mi to dijelimo. Stavio je slike Vasilija Kandinskog i Pola Klea i klasifikovao ljude na osnovu toga ko je odabrao čiju sliku. Onda im je dao neke zadatke iz kojih se vidjelo da su oni koji su izabrali istog umjetnika stvorili povezanost i identifikovali se u grupi. Odmah nakon toga se vidjelo da su u zadacima preferirali „svoju“ grupu u odnosu na onu „drugu“ - dodao je Cerović.

Riječ je o minimalnoj grupnoj paradigmi, koja pokazuje koliko malo može biti potrebno da se formira osjećaj pripadnosti i sklonost favorizovanju „svojih“. - Bilo šta je dovoljno za podjele. Mi plavi, vi crni, mi visoki, vi niski... Postoje podjele koje ne možete da izbjegnete, ali postoje i one koje su apsolutno arbitrarne, savršeno izmišljene - napomenuo je Cerović.

Osvrnuo se i na primjer masakra u Africi između Tutsija i Hutua u Ruandi. - Prije dolaska Belgijanaca, to je bio isti narod, samo što su jedni bili stočari, drugi ratari. Za one koji su imali stoku odredili su da pripadaju Tutsijima, a one koji su bili ratari da su Hutu. Između 60 i 70 godina kasnije to je dovelo do najstrašnijeg krvoprolića, u kojem je stradalo 800.000 ljudi. Predstavnik izvršne vlasti je potom izjavio da je najvažnije izbjeći balkanizaciju zemlje - naveo je Cerović.

Cerović je ukazao na to da je kod podjela posebno opasno stvaranje privida da su jedni navodno bolji od drugih. Govoreći o nasilnom sadržaju u medijima i video-igrama, Cerović je istakao da novija istraživanja ne pokazuju direktnu vezu između nasilnih video-igara i agresivnog ponašanja.

„Instinkt šimpanze“ - Nasilje i agresija u jednom dijelu zavise od pojedinca. To zavisi od genetike i odrastanja, ali i od niza faktora – kakvo je naše društvo, kakvo je najdirektnije okruženje u kojem se krećemo, pa sve do podjela, odnosno raslojavanja i fragmentacija u društvu - pojasnio je Cerović.

On je upozorio da narativ koji prati podjele, prema kojem su jedni „bolji“ od drugih, prati instinkt šimpanze, odnosno potrebu za podjelom na „svoje“ i „druge“. Postoje osobe čija je agresivnost izuzetno visoka i koje takvo ponašanje, kako zaključuje, pokazuju na društvenim mrežama i van njih.