Izgubljene iluzije: Suočavanje s istinom i samoobmanom

Samoobmana je, kaže jedan od digitalnih rječnika, svjesno ili nesvjesno zavaravanje samog sebe i ignorisanje neprijatnih činjenica i istine. U iluziji koju živi čovjek samoobmane takav čovjek odbija da prihvati stvarnost koja mu ne odgovara. Čovjek samoobmane neumorno traži i sriče lažne izgovore i opravdanja kako bi sačuvao lažnu sliku. O sebi. O drugima.

Kao kad vam se u nekom od mnoštva filmova ukaže opšte mjesto, filmski kliše u kojem notorni alkoholičar nipošto ne želi da pogleda u ogledalo, ili, recimo, da ode na sastanak anonimnih alkoholičara. Koliko god porodica i prijatelji pokušavali da mu pomognu. Ne, on i dalje pije kao smuk, ali i dalje poriče da je pijan. Držeći gard kao neki od protivnika Muhameda Alija. Zarobljen u ringu, između konopaca. No, koliko god držao ruke u gardu, na kraju biva surovo pretučen. Muhamed Ali, ili u našem slučaju istina, bije k'o Sveti Ilija. Kao malj. Suočavanje s batinama možemo odgoditi, ali ih ne možemo spriječiti. Što duže poričemo, više će boljeti.

Čak i ako izbacite svako ogledalo iz kuće, svoj ćete lik na kraju ugledati u retrovizoru automobila, ili u ogledalu u liftu. Kako je napisao nepoznati pjesnik: „Obmanuti druge nije naročito teško/drugi su lakovjerni/pohvala drugima je sve što ti treba/samo im šapući na uvo ono što žele čuti/obmanuti sebe je kudikamo teže/sebi na uvo ne možeš šaputati“. Ako poričeš, nemaš pravo da optužuješ drugog koji poriče. Ako lažeš, nemaš pravo da lažovu kažeš da laže. Makar taj bio Minhauzen. Ako kradeš, lopuža je tvoj sabrat, ne antipod.

Ako braniš stranice istorije koje ne možeš braniti, onda si isti kao oni protiv kojih se boriš. Obolio od mitova ležiš u bolničkom krevetu, i govoriš: „Onaj tamo umire u mitu i zabludama“. Ko zapravo umire, ti, on, ili obojica? Ako lažnog sveštenika nazoveš opsjenarom, a zaboravljaš da je pogrešno praviti sebi idola, klanjati mu se i služiti, otkud ti pravo da u bilo koga uperiš prst? Javno prokazuješ drugog i kažeš: „On služi okupatoru“, a zatim kamenjem gađaš one koji su o tvome idolu izrekli samo istinu, ko si, onda, zapravo ti?

Uplakano dijete kojem su srušili Snješka Bijelića? Mojsijev brat Aron, koji je narodu načinio zlatno tele, koje su štovali kao božanstvo, i sad se srdiš na Mojsija koji je oskrnavio tvoga idola? Pritom, vrlo vodeći računa da se ne ogriješi o idola. O njegovo žitije, koje je preplavljeno podvizima, ali i padovima. Vrlinama i grehovima. Nema malih i velikih kompromisa. Naročito s fašizmom. Svaki kompromis s fašizmom je pogrešan. Istorija nije književni tekst Hulia Kortasara. Istorija se čita samo u jednom ključu čitanja. U ključu činjenica i istorijskih fakata. Ne postoji više pristupa ili interpretativnih okvira. Istorija nije fikcija.

Zato, nije kriv onaj koji je čita naglas. Kriv je onaj koji drži dlanove na ušima, i odbija da čuje istinu. U književnosti su moguća takozvana smatranja. U istoriji takozvano smatranje ne znači ništa. Lični utisci, fascinacije, opsesije, ne mogu se suprotstaviti činjenicama. Istorija nije švedski sto, pa da u usta utrpaš najfinija jela. To je, ipak, sirotinjska sofra, i ono što je na stolu je jedini izbor koji imaš.

Jednoumlje spočitavaš onima koji su izgovorili i napisali istinu, a tvoj vlastiti um je toliko zarobljen da nije u stanju da pročita i razumije napisano. Živiš u deluziji, podmećeš, izvrćeš, dopisuješ, brišeš, krivotvoriš. Jeste, lagodnije je živjeti u laži. Život s istinom o sebi i drugima nije lak. Zato svi oni koji se usude da javno saopšte istinu sumnjivi su! O, kako su samo sumnjivi. Pa to su sumnjiva lica. Mora biti da ih neko plaća? Upravo takav je tvoj tok misli. Jer svijet mjeriš svojom mjerom. Navikao da te kupuju partije, političari, viši i niži činovnici, živiš u projekciji. Svoje misli, svoj karakter, svoje ništavilo pripisuješ drugima. Ali, koliko god spletkario, klevetao, lagao, na kraju dana si onaj nesretnik kojeg Muhamed Ali bez milosti tuče. Na kraju si onaj alkoholičar koji krivi cijeli svijet, dok alavo ispija potonji gutljaj pića. A sad hitni još jedan kamen. Na još jednu istinu. O tebi, o drugima.