Počinje škola: 'Volimo te isto bez obzira na ocjene', poruka za djecu

Zvuk školskog zvona, koji će se danas oglasiti širom Crne Gore, označava kraj ljetnjeg raspusta i početak novih školskih obaveza. U klupe se vraćaju osnovci i srednjoškolci, dok prvačići prvi put sjedaju u školske klupe i otvaraju novo poglavlje odrastanja. Novi početak, međutim, osim uzbuđenja, kod mnoge djece donosi tremu, strah i nesigurnost.

Psihologica Adriana Pejaković za Portal RTCG poručuje da su takva osjećanja sasvim normalna, a roditeljima savjetuje da djeci budu podrška, a ne dodatni izvor pritiska. Umjesto pitanja 'Šta si dobio?' ili 'Je li neko bio bolji od tebe?', korisnije je pitati 'Kako ti je danas bilo?', 'Volimo te isto bez obzira na ocjene' jedna je od poruka koje djeca treba da čuju.

Posebno je važno, kaže Pejaković, da djeca koja kreću u prvi razred, mijenjaju školu ili ulaze u nepoznato okruženje znaju da nijesu jedina koja osjećaju strah. 'Strah od nepoznatog ne znači da nijesu dovoljno hrabri, već samo da im je važno ono što ih čeka. Djeca često misle da svi drugi djeluju sigurnije i opuštenije, a istina je da veliki broj njihovih vršnjaka tog prvog dana ima potpuno isti osjećaj u stomaku', kaže Pejaković.

Škola, naglašava, nije mjesto na kojem dijete mora odmah sve da zna i radi savršeno. To je prostor u kojem će učiti, griješiti, upoznavati ljude i otkrivati svoja interesovanja i sposobnosti. 'Važno je da znaju da jedna loša ocjena, jedan težak dan ili neki nesporazum sa drugarima ne određuju ni njihovu vrijednost ni njihovu budućnost. Poručila bih im: budite radoznali, pitajte kada nešto ne razumijete, tražite pomoć kada vam je potrebna i dajte sebi vremena da se naviknete. Ne morate prvog dana da budete najbolji, dovoljno je da budete svoji i da krenete korak po korak', ističe psihološkinja.

Roditelji da pitaju 'Kako ti je bilo?', a ne samo 'Šta si dobio?'. Važan dio prilagođavanja na novu školsku godinu pripada roditeljima. Pejaković im savjetuje da sopstvene strahove, ambicije i očekivanja odvoje od onoga što je njihovom djetetu zaista potrebno. 'Često iz najbolje namjere pitamo: 'Šta si dobio?, 'Je li neko bio bolji od tebe?', 'Zašto nijesi dobio peticu?', a mnogo korisnije pitanje je: 'Kako ti je danas bilo?' ili 'Je li bilo nešto lijepo, teško ili zanimljivo?'. Dijete treba da osjeti da je roditelj zainteresovan za njega kao osobu, a ne samo za njegov školski uspjeh. Pohvala treba da se odnosi i na trud, upornost, odgovornost, ljubaznost prema drugima, sposobnost da traži pomoć i da ponovo pokuša kada nešto ne uspije', naglašava psihološkinja.

Pretjerani pritisak, upozorava, ne mora donijeti bolju motivaciju. Kod neke djece, kaže Pejaković, može proizvesti strah od greške, povlačenje ili osjećaj da vrijede samo kada su uspješna.

Posebnu pažnju prvih sedmica treba posvetiti prvačićima, koji iz jednog drugačijeg životnog ritma prelaze u sistem sa više pravila, obaveza, sjedenja i koncentracije. Prvacima je, kaže Pejaković, prije svega potrebno vrijeme da od jednog potpuno drugačijeg ritma života pređu u školski sistem koji traži više strukture, sjedenja, slušanja, praćenja pravila i novih socijalnih vještina. 'Dobro je da roditelji unaprijed naprave jednostavnu i predvidivu rutinu vrijeme za ustajanje, doručak, školu, odmor, igru i odlazak na spavanje ali da od prvih nedjelja ne naprave mali vojni režim. Dijete od šest godina i dalje je dijete kojem je igra veoma važna i kojem nakon nekoliko sati koncentracije u školi treba kretanje, razgovor i rasterećenje', rekla je psihološkinja Pejaković.

Naglašava da dijete ne treba odmah po povratku kući dočekivati pitanjima o domaćem zadatku i obavezama, jer nekada mu je potrebno pola sata da jede, odmori ili jednostavno ispriča šta se tog dana dogodilo. Savjetuje da je važno da roditelji postepeno uče dijete samostalnosti, dakle da pripremi dio stvari za školu, vodi računa o svom priboru i polako preuzima obaveze primjerene uzrastu. 'Ako nešto zaboravi ili pogriješi, nije neophodno svaki put spašavati situaciju, jer se i kroz male posljedice uči odgovornost. Najvažnije je da prvi razred ne postane porodični projekat u kojem su odrasli više uznemireni od samog djeteta', ističe psihološkinja Pejaković.

Prelazak u srednju školu je mnogo više od promjene zgrade i nastavnika, kaže Pejaković, jer se događa u periodu kada mlada osoba već prolazi kroz vrlo intenzivne razvojne promjene i traži svoje mjesto među vršnjacima. Prema njenim riječima, novo društvo, drugačiji zahtjevi profesora, veća odgovornost i želja da se bude prihvaćen mogu kod adolescenta istovremeno izazivati uzbuđenje i veliku nesigurnost. Roditelji bi, kaže Pejaković, trebalo da budu prisutni, ali bez pokušaja da kontrolišu svaki detalj školskog i društvenog života adolescenta. 'Treba mu dati prostor da izgradi svoj identitet, pronađe prijatelje i napravi poneku grešku, uz jasnu poruku da pomoć postoji kada mu je potrebna. Ne treba ni očekivati da se odmah savršeno snađe, nekome je potrebno nekoliko dana, a nekome nekoliko mjeseci da pronađe svoje mjesto', kaže psihološkinja Pejaković.

Posebno savjetuje roditelje da ne porede svoje dijete sa drugom djecom, jer, kako kaže, adolescencija je već dovoljno zahtjevna i bez osjećaja da stalno mora da dokazuje da je dovoljno dobro.

A šta kazati djetetu prije nego što krene u školu? Pejaković smatra da djeca više pamte osjećaj koji su im roditelji pružili nego velike govore. Zato bi trebalo izbjegavati poruke poput 'Moraš da budeš najbolji', 'Nemoj da nas obrukaš', 'Sad više nijesi mali' ili 'Vidjećeš ti šta je škola'. 'Mnogo je važnije reći: 'Ne moraš sve odmah da znaš. Tu si da učiš. Ako nešto ne razumiješ, pitaj. Ako pogriješiš, nije strašno. Ako ti bude teško, reci nam.' I možda najvažnije: 'Volimo te isto bez obzira na ocjene.'', ističe psihološkinja.

Za prvi školski dan, kaže Pejaković, dovoljna je i jedna jednostavna poruka: 'Idi, upoznaj ljude, nauči nešto novo, budi dobar prema drugima i prema sebi, a kada se vratiš, ispričaćeš mi kako ti je bilo', kaže Pejaković. To je, zaključuje, poruka koja djetetu ne stavlja teret na leđa, već mu daje osjećaj da ima gdje da se vrati.