Odbijam da me bude sramota zbog dijagnoze genitalnog herpesa

Melis Edvards, 29-godišnjakinja iz Velsa, otvoreno govori o svom iskustvu sa dijagnozom genitalnog herpesa, ističući da je psihološki uticaj često jači od fizičkih simptoma. Nakon što je saznala za svoju dijagnozu, Melis je skoro godinu dana izbjegavala kontakt očima sa prijateljima. "Samo nisam željela da me ljudi vide, što je upravo definicija sramote", kaže ona.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), globalno oko 846 miliona ljudi u dobi od 15 do 49 godina živi sa genitalnim herpesom. Iako je stanje liječivo, ne može se potpuno izliječiti. Infekcije najčešće ne izazivaju nove simptome, osim kod nekih ljudi koji pate od bolnih genitalnih ranica i plikova.

Melis vjeruje da je virus dobila putem nezaštićenog seksa sa muškarcem koji je znao da ima genitalni herpes, ali joj to nije rekao. "U tom trenutku potpuno mi se promenio čitav život", dodaje ona. Genitalni herpes izaziva virus herpes simpleks, koji ostaje u tijelu zauvek i može izazvati ponovne epizode ranica.

Melis je istakla da je prilikom traženja onlajn podrške naišla na zastrašujuće naslove koji su je dodatno uznemirili. "Čitala sam stvari kao što su: 'vaš život više nikad neće biti isti, ko zna da li ćete ikad imati decu?'". Međutim, stručnjaci poput Merijen Nikolson iz britanske dobrotvorne ustanove Udruženje za borbu protiv virusa herpesa priznaju da je za većinu ljudi ovo kožno stanje nešto sa čim se može živjeti.

Neki ljudi nikada ne razviju simptome, dok drugi mogu kontrolisati infekciju uz pomoć antivirusnih lijekova. Uzimanje kondoma može smanjiti rizik od prenošenja virusa, a preporučuje se i izbjegavanje seksualnog kontakta tokom aktivnih simptoma.

Melis sada koristi društvene mreže kako bi podigla svijest o ovoj temi, priznajući da je kroz svoje iskustvo došla do spoznaje da je dijagnoza ne definiše. "Ako ja mogu biti ta osoba koja mi je bila potrebna tada, onda je nešto dobro proizašlo iz svega", zaključuje ona.