Ne vjerujte svakoj misli koja vam prođe kroz glavu

Mina Gazivoda, specijalistkinja medicinske psihologije, u priručniku 'Čuvaj sebe od sebe' istražuje kako upravljati svojim mislima i prepoznati unutrašnje kritike.

0

Mislima upravljamo mi. Mi im dozvolimo da se razviju u filmove koji nas plaše, mi ih sami kreiramo. Niko van nas ne može imati kontrolu nad našim unutrašnjim sadržajima. A ti sadržaji mogu imati kontrolu nad nama samo ako im mi to dozvolimo - kazala je Gazivoda.

Možda vam danas niko nije rekao ništa loše. Ali vi jeste. Sebi. „Nijesi dovoljno dobar“, „opet si pogriješio“, „šta ako se nešto desi“, „moraš više“, „trebalo je drugačije“… - unutrašnji glasovi koje često prihvatamo kao činjenice, iako su samo misli. I tako jedna misao postane strah, strah postane scenario, scenario postane uvjerenje, a onda počnemo živjeti kao da je ono što smo zamislili već činjenica.

Kako prekinuti taj lanac? Specijalistkinja medicinske psihologije na Klinici za psihijatriju „Dr Dušan Kosović“ Kliničkog centra Crne Gore Mina Gazivoda u nedavno objavljenom priručniku „Čuvaj sebe od sebe“ otvara upravo ta pitanja - kako da prepoznamo obrasce kojima sami sebi otežavamo život, kako da naučimo da zaustavimo monolog koji nas plaši i osuđuje, postavimo zdrave granice, prihvatimo sopstvene greške i postanemo sebi saveznik umjesto najvećeg kritičara.

Kroz konkretne psihološke alate, primjere i svakodnevne situacije, govori o tome kako da prepoznamo trenutak kada naš um počinje da radi protiv nas i kako da ga postepeno naučimo da radi za nas. Sa Gazivodom razgovaramo o tome kako nastaju naši unutrašnji „filmovi“, zašto mislima ne moramo vjerovati samo zato što su se pojavile, kako izgleda zdrav odnos prema sopstvenim greškama i zašto je „ne“ jedna od najvažnijih riječi koju možemo naučiti da izgovorimo.

Dodatne informacije o priručniku dostupne su na Instagram stranici PsihoplaneTA, gdje se mogu pronaći i brojni sadržaji posvećeni mentalnom zdravlju i svakodnevnim izazovima.

POBJEDA: „Čuvaj sebe od sebe“ je priručnik zanimljivog i pomalo provokativnog naslova. Od čega, zapravo, treba da čuvamo sebe? Što Vas je podstaklo da napišete priručnik i kome ste ga prvenstveno namijenili?

GAZIVODA: Ideja za priručnik nastala je spontano, listajući jedan dnevnik samopomoći. Ali, njegov sadržaj nastajao je godinama, najvećim dijelom kroz Instagram stranicu koju uređujem i vodim (PsihoplaneTA), a koja je rezultat dugogodišnje prakse i rada sa ljudima. Pomislila sam da bi najprije meni bilo korisno da svoje iskustvo, promišljanja, alate i tehnike skupim na jednom mjestu. I tako se razvila ideja o priručniku.

Naslov je aluzija na domaće krilatice o čojstvu i junaštvu, pa mi se „Čuvaj sebe od sebe“ činilo kao logičan nastavak ili „karika“ koja u tom nizu nedostaje. Čuvati drugoga do sebe i sebe od drugoga - vjerujem da možemo postići tek ako prvo sačuvamo sebe od sebe.

POBJEDA: Jedna od važnih poruka priručnika je da mislima možemo upravljati tako da rade za nas, a ne protiv nas. Kako postati „vladar svojih monologa“, naročito onda kada nam se čini da misli same preuzimaju kontrolu?

GAZIVODA: Misli su izuzetno moćne i nekada djeluje da imaju nezavisnu snagu i sopstvenu volju. Ali to nije tako. Mislima upravljamo mi. Mi im dozvolimo da se razviju u filmove koji nas plaše, mi ih sami kreiramo. Niko van nas ne može imati kontrolu nad našim unutrašnjim sadržajima. A ti sadržaji mogu imati kontrolu nad nama SAMO AKO IM MI TO DOZVOLIMO.

Nije lako ukrotiti ih, naprotiv, može biti vrlo izazovno i teško, to uvijek ponavljam i klijentima, ali je moguće, uz dosljedno vježbanje i stalno praktikovanje različitih psiholoških alata. Isprva ide teže i misli nam lako bježe jer smo im to dozvoljavali godinama, ali vremenom, novi obrasci razmišljanja počinju da daju rezultate i sve češće i sve brže preuzimaju kontrolu nad starim i disfunkcionalnim.

POBJEDA: Mnogima su poznate misli poput: „Ništa mi ne ide“, „Nešto loše će se dogoditi“, „Kriv/a sam za sve“, „Nikad neću uspjeti“… Kako da prepoznamo trenutak u kojem ne govorimo činjenice, već slušamo interpretaciju stvarnosti koju je napravio naš um?

GAZIVODA: Odlično pitanje koje sadrži i odgovor. Prepoznajemo trenutak. Od toga počinjemo. Prva vježba je „samo“ to, iako nije „samo“, već je i najvažnija. Za početak, važno je da prepoznamo trenutak kada počinjemo da šaljemo sebi negativne ili povređujuće poruke. Tada je najvažnije da to osvijestimo i odvojimo se od njihovog sadržaja riječima poput: „sad krećem da budem strog prema sebi“ ili „da, ovo su misli koje želim da mijenjam“, „ovako počinje film koji dalje razvijam do paničnog napada“. Samo prepoznati gdje počinje je nekada težak zadatak. I to se vježbom uči. Ali, kada ga uhvatimo, onda možemo sa njime i nešto drugačije da uradimo.

POBJEDA: U knjizi postoji veoma slikovita metafora: „Misao je kao voz - pusti je da prođe“. Kako da naučimo da ne ulazimo u svaki „voz“ koji se pojavi u našoj glavi?

GAZIVODA: To je upravo nastavak vježbe. Misao koju smo prepoznali kao „lokomotivu“ na koju se dalje nadovezuju vagoni je ona o kojoj smo prethodno govorili. Vizualizacija je moćna tehnika i lako se i logično ovdje nastavlja. Uz sliku voza koji tutnji i kojem mi bezbjedno mašemo sa perona, možemo izgovoriti i podržavajuće rečenice poput: „znam gdje ideš, ne želim više tamo“, „srećan put, ostaću danas ovdje“ ili bilo što što je našem stilu razmišljanja blisko, a šalje poruku da imamo izbor da u taj voz ne uđemo.

Naravno, misli su uporne i one će se vraćati, pa se i mi vraćamo lancu - od prepoznavanja preko vizuelizacije do pozdrava mahanjem.

POBJEDA: Kažete da kada smo jako uznemireni, cilj nije da odmah riješimo problem, već da se najprije umirimo. Zašto je taj redosljed toliko važan?

GAZIVODA: Da, mi imamo tendenciju da preskačemo jer bismo željeli da dođemo do brzih i lakih rješenja. To je prirodno i razumljivo, ali uglavnom nije moguće ili je neodrživo na duže staze. Prava i stabilna promjena je postepena i spora. Od problema do rješenja ide se u koracima, nekada i toliko malim da nam se čini da stojimo u mjestu, iako se zapravo krećemo. Dio promjene je čak i onaj korak nazad, i to uvijek naglašavam klijentima - da rast nije linearan, niti eksponencijalan, on je kao talas koji vijuga ka gore, ali ima svoje valove ka više i ka niže. I ako je more mnogo uzburkano teže razmišljamo i pravimo dobre procjene. Treba znati sačekati pravi talas, pa nastaviti plovidbu mirnije.

POBJEDA: Jedna od poruka priručnika glasi: „Na tuđim greškama učimo, od sopstvenih rastemo“. Zvuči jednostavno, ali je u praksi veoma teško prihvatiti sopstvenu grešku bez pretjerane samokritike. Zašto?

GAZIVODA: Da, greške. Svi ih pravimo. I strašno volimo da se zbog toga zovemo krivima. Prva greška! Krivica se utvrđuje na sudu i ako su naše greške tog stepena onda da - govorimo o stepenu krivice. U suprotnom bavimo se greškama ili postupcima za koje smo ODGOVORNI. A ako sam za nešto odgovoran, onda imam prostor da nešto tim povodom preduzmem, da mijenjam, da probam drugačije, da se izvinim, da naučim. Ako sam kriv, onda me sljeduju samo osuda i kazna, i to najprije ona unutrašnja, koja je često i najoštrija. Živimo život prvi put, ne možemo očekivati da sve ide glatko i bez pogrešnih koraka.

Naslovna strana priručnika (FOTO: Privatna arhiva)

POBJEDA: U priručniku govorite i o prihvatanju i ljubavi prema sebi. Što zapravo znači voljeti sebe, a da to ne postane samo popularna fraza? Zašto smo često mnogo saosjećajniji prema drugima nego prema sebi?

GAZIVODA: Voljeti sebe znači prihvatati sebe sa svim manama i vrlinama. Ne treba da volim svoje mane ili greške koje sam pravila. Ali, mogu da naučim da ih vrednujem kao iskustvo ili lekciju, kao izazov u sazrijevanju i psihološkom rastu. Svaka mana ili vrlina, ako je rastegnemo do ekstrema, može preći u svoju suprotnost. Dakle, i neka osobina koju bih mijenjala ima svoje korelate koji su mi vjerovatno nekada bili značajni ili važni, koji su mi u nekim situacijama bili saveznici. Mogu da biram da svojim manama ne dopustim da dominiraju mojim ponašanjem, ali da im nekada dozvolim da se ispolje kada nijesu na štetu mene ili drugih ljudi. Tvrdoglavost može biti način da nekada sačuvam svoje granice, lijenost je u zdravoj mjeri dozvola da stanem i odmorim, perfekcionizam je sjajan saveznik u nekim profesijama, ali ga ne moram praktikovati u svakodnevnim aktivnostima.

POBJEDA: Jedna od važnih tema priručnika je asertivnost. Kažete: „Nijesi nepristojan ako kažeš neću“. Gdje je granica između asertivnosti i sebičnosti? Kako da naučimo da postavimo granicu, a da pritom nemamo osjećaj krivice?

GAZIVODA: Opet krivica. Vratimo se par redaka iznad i nazovimo stvari pravim imenom. Ovdje baš nema prostora za krivicu. U redu je da osjećamo nelagodu, da nam nije ugodno, da nam je možda i žao što naša granica nekome smeta, ali to je doza neprijatnosti koja može da se izdrži ili pretrpi. Sjedite sa tom neprijatnošću, ali je izdržite. Imamo pravo da mjerimo svoje krojeve i da ih drugima komuniciramo. Čak i kada im se ne dopadaju. Mjere ne moraju biti ni grube, ni nagle. I to krojimo prema sopstvenim osjećajima. Postavimo granice prvo tamo gdje nam je lakše. Vježbajmo da ih gradimo postepeno.

POBJEDA: U priručniku govorite i o tugovanju. Zašto imamo potrebu da tugu što prije „popravimo“ ili potisnemo? Postoji li uopšte „ispravan“ način tugovanja?

GAZIVODA: Niko ne voli da tuguje. Nije prijatno biti ophrvan tim osjećajem i sasvim je prirodno da od njega imamo potrebu da bježimo. No to nije moguće. Ne možemo mu umaći, možemo ga odložiti ili ga zamaskirati na neko vrijeme, ali će tuga sigurno naći način da se ispolji. Kroz drugu emociju, kroz ponašanje ili somatizaciju. I što joj se više opiremo, to ona dobija na snazi. Tugovanje je proces sa svojim etapama i vrlo individualnim trajanjem, intenzitetom i značenjem. Svi imamo pravo na svoje načine, dok god su nepovređujući za nas ili druge ljude. Ipak, ako nas naši načini žalovanja čine disfunkcionalnim duže vrijeme, uvijek je preporuka javiti se za podršku stručnjacima jer je profesionalna podrška u ovim trenucima izuzetno važna.

Misli nijesu naredbe koje treba izvršavati.

Komentari

Pročitaj još

Bez pobjednika u Donjoj Sutvari

U Donjoj Sutvari održan je događaj koji nije imao pobjednika, a Marović je istakao značaj građana u kulturi.

Bez pobjednika u Donjoj Sutvari

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.