Sjever Crne Gore: Logistika kao krvotok razvoja

Godinama govorimo da se sjever Crne Gore prazni. Govorimo o odlasku mladih, manjku investicija, slabijoj privredi, nedostatku radnih mjesta i razlici između sjevera i centralnog dijela države. Ali možda sve vrijeme postavljamo pogrešno pitanje. Možda problem sjevera nije samo u tome koliko novca u njega dolazi, već u tome kako je organizovan. Jer prostor postaje periferija onda kada kroz njega ništa ne prolazi.

Kada nema dovoljno tokova ljudi, robe, znanja, kapitala i usluga. Kada proizvođač ima proizvod, ali nema sistem kojim će ga brzo i pouzdano poslati tržištu. Kada je kompaniji jednostavnije da posao organizuje stotinama kilometara dalje. Kada se svaki novi projekat posmatra izolovano, umjesto kao dio jedne šire mreže. Tu počinje logistika. Ne logistika kao kamion i skladište, nego logistika kao krvotok razvoja. Ako taj krvotok ne postoji, možete izgraditi objekat, otvoriti poslovnu zonu, napraviti put ili ponuditi subvenciju – ali prostor i dalje neće živjeti punim kapacitetom.

Sjeveru zato nije potrebna još jedna priča o tome koliko potencijala ima. Potencijala ima dovoljno. Potrebna mu je infrastruktura koja će taj potencijal povezati. Berane je u tom smislu posebno zanimljivo. Ne zato što treba proglašavati Berane centrom bilo čega dekretom ili sloganom, već zato što njegov položaj omogućava da se o gradu razmišlja potpuno drugačije: kao o mjestu u kojem se mogu povezivati privreda, transport, lokalna proizvodnja, distribucija, javne službe i sistemi reagovanja u vanrednim situacijama. Drugim riječima – kao o čvorištu. To je velika razlika. Grad koji je samo krajnja tačka puta zavisi od drugih. Grad koji postane čvorište počinje da proizvodi vrijednost upravo zato što se kroz njega stvari povezuju.

Tu se otvaraju potpuno nova pitanja. Zašto proizvodi sa sjevera često moraju prvo da odu daleko da bi stigli do kupca? Zašto mali proizvođači pojedinačno rješavaju transport, skladištenje i distribuciju? Zašto poslovne, transportne i javne kapacitete posmatramo odvojeno ako mogu biti dio istog sistema? I najvažnije – da li sjever treba da čeka da neko drugi osmisli njegovu budućnost? Mi mislimo da ne treba.

Centar za logistiku i pametne gradove Crne Gore upravo zato želi da otvori jednu novu temu: logistika sjevera ne smije biti posledica razvoja. Ona mora postati njegov preduslov. To znači da prije novih velikih obećanja moramo znati gdje su naši tokovi, gdje su prekidi, šta proizvođačima nedostaje, šta privredi povećava troškove, koji kapaciteti već postoje i kako ih povezati. Tek kada to znamo, možemo ozbiljno govoriti o novim investicijama. Jer investitor ne dolazi samo tamo gdje postoji zemljište. Dolazi tamo gdje postoji sistem. Proizvođaču nije dovoljno da proizvede kvalitetnu robu. Mora postojati način da ona brzo, pouzdano i konkurentno stigne do tržišta. Ni građaninu nije dovoljno da mu kažete da živi u području sa potencijalom. On mora da vidi da taj potencijal stvara posao, prihod i razlog da ostane.

Zato se razvoj sjevera ne može svesti samo na pitanje koliko ćemo kilometara puta izgraditi ili koliko ćemo novih projekata najaviti. Pravo pitanje je: šta će tim putem prolaziti kada ga izgradimo? Ako nemamo odgovor na to pitanje, onda imamo infrastrukturu. Ali još nemamo razvoj. Na sjever Crne Gore zato ne treba gledati kao na udaljenu periferiju kojoj treba pomoć. Treba ga posmatrati kao prostor koji mora biti bolje povezan, bolje organizovan i sposoban da svoju geografsku poziciju pretvori u ekonomsku vrijednost. A Berane može biti jedno od mjesta od kojih će ta promjena početi. Ne sloganom. Ne još jednom strategijom koja će završiti u fioci. Nego ozbiljnim podacima, planiranjem i projektima koji mogu da se mjere. Jer sjever Crne Gore nije periferija. Samo je predugo organizovan kao da jeste.