Uspješnost propagande u Crnoj Gori

Lingvistkinja Jelena Šušanj u razgovoru za Antenu M ističe da je propaganda u Crnoj Gori uspješna jer ne dolazi samo spolja, već crpi svoju snagu iz postojećih uvjerenja, predrasuda i stereotipa u društvu. Ona zloupotrebljava vrijednosti društva, koristeći se simbolima koji su u prošlosti vodili u etničko čišćenje, kao što su se dogodili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Šušanj naglašava da politička moć jezika nije samo u opisivanju stvarnosti, već i u oblikovanju načina na koji je doživljavamo, posebno kada se govori iz pozicije vlasti ili uz medijsku podršku. Ona objašnjava kako se istorijski revizionizam ne naziva revizionizmom, već se predstavlja kao 'pomirenje', 'ispravljanje nepravdi' ili 'vraćanje dostojanstva žrtvama'.

U tom kontekstu, četnici se iz pozicije kolaboracionista diskurzivno premještaju u poziciju žrtava, dok se pravo Crnogoraca na nacionalno samoopredjeljenje interpretira kao nacionalizam ili ekstremizam. Šušanj upozorava da se višedecenijska istoriografija delegitimizuje, dok se nova interpretacija prošlosti predstavlja kao objektivna.

Prema njenim riječima, moć jezika može uticati na percepciju stvarnosti i oblikovati društvene odnose, moralne pozicije i identitete. Diskurs koji se koristi u društvu može dodjeljivati uloge pojedincima, a primjeri poput izbora direktorice srednje škole u Ulcinju pokazuju kako se etnonacionalni diskurs koristi za manipulaciju percepcijom događaja.

Šušanj također ističe da promjena značenja riječi započinje promjenom konteksta i ponavljanjem kroz institucije sistema, što omogućava da se određene interpretacije počnu doživljavati kao činjenice. Tako se, na primjer, 'volja naroda' konstituiše kao nešto što je neprekidno i nepromjenjivo, a svako političko razilaženje unutar te većine postaje 'izdaja naroda'.

Na kraju, Šušanj analizira kako se novim diskurzivnim strategijama, kao što su 'ekskluzivno crnogorstvo' i 'inkluzivno srbijanstvo', oblikuje politički centar, dok se ostale pozicije stavljaju u krajnosti, zadržavajući hegemonijske aspiracije srpskog nacionalizma.