Opadanje broja novorođenčadi u Crnoj Gori: Razlozi i posljedice

Statistika Monstata pokazuje da u Crnoj Gori opada broj živorođene djece. Tokom tri prethodne godine, najniži broj novorođenčadi zabilježen je 2023. godine, kada ih je bilo 7.008, dok je 2024. godine taj broj opao na 6.977, a 2025. godine na 6.925. Prema demografu Miroslavu Doderoviću, odgađanje roditeljstva nije rezultat sebičnosti ili gubitka porodičnih vrijednosti, već racionalna reakcija na ekonomske izazove poput visoke nezaposlenosti i troškova odgajanja djece.

Psihološkinja Monika Sekulović naglašava da mladi često prvo rješavaju egzistencijalna pitanja kako bi se osjećali sigurnije kao budući roditelji. Doderović objašnjava da brak ne znači automatski roditeljstvo, ali da je vrijeme ulaska u stabilnu porodičnu zajednicu i dalje važan pokazatelj. Prosječna starost žena pri sklapanju prvog braka porasla je sa 23,1 na 28 godina, dok je kod muškaraca taj broj porastao sa 27,5 na 31 godinu.

Podaci pokazuju da se broj sklopljenih brakova smanjio za gotovo 1.000 u posljednjih deset godina. U 2015. godini sklopljeno je 3.837 brakova, dok je taj broj opao na 2.852 u 2024. godini. Prosječna starost mlade na vjenčanju iznosi 28 godina, dok muškarci obično stupaju u brak u svojim tridesetim. Doderović ističe da je stopa fertiliteta u Crnoj Gori, koja iznosi 1,8 djece po ženi, niža od potrebnih 2,1 za zamjenu generacija.

Trend opadanja broja rođenih djece evidentan je od 2016. godine, kada je zabilježeno 7.569 novorođenčadi. U 2020. godini broj opao na 7.097, a 2021. na 7.033. Doderović ukazuje na to da je ekonomski problem u vezi sa zasnivanjem porodice nesklad između prihoda mladih i troškova osamostaljivanja. Prosječna cijena kvadratnog metra novogradnje u Crnoj Gori u 2025. godini iznosila je 2.200 eura, što odgovara gotovo 11 godišnjih prosječnih zarada.

Prema Doderoviću, mladi često odlažu roditeljstvo jer žele prvo riješiti stambeno pitanje i osigurati stabilne prihode. Problemi sa kupovinom ili iznajmljivanjem stanova često ih tjeraju da ostaju u domaćinstvima svojih roditelja, što može otežati privatnost i samostalnost. Sekulović dodaje da mnogi mladi ne vide roditeljstvo kao jedinu definiciju uspjeha, već teže ličnoj autonomiji.

Ona napominje da je emotivna spremnost takođe važna. Kada su mladi zadovoljni svojim životom, lakše se odlučuju za roditeljstvo. Danas roditelji imaju veću svijest o svojim obavezama i mogućnostima podrške u odgoju djece, a društvo im pruža više informacija i resursa nego ranije.

U zaključku, kako bi se povećao broj novorođenčadi, neophodna su poboljšanja u ekonomskim uslovima i podršci mladim porodicama, kako bi se stvorila povoljnija okruženja za zasnivanje porodica.