Od 'zvučnog oružja' do svađa među ribama: Tajni svijet podvodnih zvukova
Morske životinje koriste razne načine za proizvodnju zvuka, što doprinosi buci pod vodom. Istraživanja otkrivaju kako zvukovi utiču na komunikaciju i ponašanje ovih bića.

Ispod površine okeana, jezera i reka nalazi se skriveni svijet prepun kliktanja, puckanja i pesme. Ribe se svađaju oko stanica za čišćenje, škampi koriste 'zvučno oružje' da uhvate plen, a jedan sićušni insekt čak pravi buku dostojnu čitavog orkestra. Ova zvučna podloga uglavnom je nedostupna ljudima na kopnu, kaže fizičarka Helen Čerski, voditeljka BBC-jeve radijske emisije Retka Zemlja i autorka Plave mašine, knjige o tome kako okean oblikuje naš svijet.
„Površina okeana služi kao dvosmerno ogledalo. Zvuk se spušta s neba i odbija se o površinu pravo gore, a sav podvodni zvuk mogao bi da se popne do površine, ali se odbija od nje i silazi nazad dole. Tako da on nikad ne stigne do nas“, objašnjava Čerski.
Za ljude, vid je dominantno čulo, ali pod vodom, situacija je drugačija. Ne prodire mnogo svetla dublje od 200 metara, a zvuk postaje ključni način na koji se morske životinje kreću i komuniciraju, naročito na velikim udaljenostima. „Voda je veoma dobra za prenos zvuka“, kaže profesor Stiv Simpson, morski biolog sa Univerziteta u Bristolu. „On putuje oko četiri i po do pet puta brže nego kroz vazduh.“
Studija koju je njegov tim sproveo nedavno pokazala je da ribe prvo koriste zvuk da lociraju koralni greben, a da drugi znakovi iz prirode postanu važni tek posle toga. „Jednom kad se upute ka njemu, tek tad mogu da namirišu određene tipove staništa. A kad se približe svojim saputnicima iz jata, mogu da vide jedni druge“, dodaje Simpson.
Morske životinje su razvile fascinantan dijapazon načina za proizvodnju zvuka. Kitovi proizvode zvuke propuštajući vazduh kroz specijalizovane vokalne strukture. „Kitovi usani, među kojima su i plavi kitovi, kitovi perajara, proizvode snažne zvuke niske frekvencije koji mogu da putuju kroz beskrajna bespuća okeana“, ističe Simpson. Neke vrste kitova čak mogu da 'razgovaraju' jedni sa drugima sa jednog kraja Pacifika na drugi, kao i sa jednog kraja Atlantika na drugi.
Lokalnije gledano, zubati kitovi i delfini koriste klikove i zujanja da otkriju gde se nalaze, pomoću tehnike zvane eholokacija. Neke ribe vibriraju plivačkom bešikom - mehurom ispunjenim vazduhom u njihovom telu - da bi proizvele zvuke, dok drugi škrguću zubima ili klikću vilicama. Jastozi čak proizvode zvuk struganja trljanjem produžetaka antena o turpiju ispod očiju, „kao što bi violinista svirao violinu“, objašnjava Simpson.
Mužjak ambonske damske ribe Zapadnom Pacifiku razvio se tako da proizvodi prepoznatljive zvuke visokog tona, pomalo kao ptica, da bi privukao ženke da dođu i polegnu jaje u njihova gnezda. To je frekvencija koju ne koristi skoro nijedna druga životinja, što joj pomaže da se izdvoji u bučnom prostoru. „To je pomalo kao prijatelj sa prepoznatljivim smehom koji možete da raspoznate na veoma bučnoj žurki“, dodaje on.
Ponekad se vokalizacije odvijaju između različitih vrsta. Simpsonov tim je nedavno snimio snepera i anđeosku ribu kako se svađaju oko toga ko ima pravo na stanicu za čišćenje ispod male stenovite izbočine. Čak i životinje koje su nam delovale tiho mogu da doprinesu sveopštoj buci pod vodom. Na Novom Zelandu, morski ježevi koriste vlastite školjke kao prirodna pojačala, stvarajući 'neverovatan hor' kada veliki broj njih pase na stenovitim grebenima, kaže Simpson.
Ali za njega, najneverovatnija akustična životinja je škljocajući rak. Ovaj sićušni ljuskar zatvara vlastita klešta svetlosnom brzinom, stvarajući mehur koji implodira pod pritiskom, proizvodeći 'stravičan prasak', temperature od oko 3.000 stepeni Celzijusovih, pa čak i svetlosni blesak, kaže Simpson. Zvuk ume da omami plen, a on to opisuje kao 'najneverovatnije zvučno oružje'.
I zvuke ne proizvode samo morske životinje. Jezerca, jezera i reke takođe umeju da budu bučna mesta. Doktor Džek Grinhal, ekolog i akustičar sa Univerziteta Mekgil u Kanadi, kaže da vodeni insekti mogu da proizvedu zvuk stridulacijom - trljanjem dva čvrsta dela tela jedno uz drugo. On ističe da jedan slatkovodni insekt, patuljasta veslarica, 'može da proizvede najglasniji zvuk u životinjskom carstvu, relativno glasan u odnosu na veličinu njegovog tela.' Dugačak svega dva milimetra, on može da proizvede zvuk jačine od oko 100 decibela 'trljajući penis uz vlastiti abdomen'. Grinhal to poredi s onim nivoom buke kao da sedite u prvom redu na koncertu orkestra.
Možda najviše iznenađuje to što podvodne biljke i alge takođe proizvode zvuke dok rade fotosintezu. 'Kao zajednica, mi još nismo do kraja sigurni kako oni to rade', kaže Grinhal. Možda ima neke veze sa mehurima kiseonika koje ispuštaju, što doprinosi 'ovoj vrsti ludih kucajućih zvuka', dodaje on.
Ljudska buka može takođe da doprinese dijapazonu podvodnih zvukova. Čerski ukazuje na istraživanje koje je analiziralo nivoe hormona stresa kortizola sačuvanog u uzorcima ušne masti kod kitova usana tokom 20. veka. Nivoi kortizola čini se da su fluktuirali u skladu s usponom i padom industrijskog lova na kitove. Međutim, tokom Drugog svetskog rata, 'iako je lov na kitove opao jer su ljudi bili zauzeti ubijanjem jedni drugih', nivoi kortizola bili su visoki. Moguće je da su kitovi bili pod stresom zbog zvuka 'bitaka na moru, topova, bombi, razarača, padova aviona, možda čak i sonara', objašnjava Čerski.
Simpson dodaje da ogroman broj brodova, ribarskih brodica i glisera, kao i različite obalske aktivnosti kao što su bušenje nafte i gasa, izazivaju 'stres kod životinja na svim nivoima', utičući na aktivnosti od otkrivanja grabljivaca do uspeha u razmnožavanju. Na Velikom koralnom grebenu, njegov tim otkrio je da je brodski saobraćaj blizu korala povezan sa 'oko 40 odsto smanjenja reproduktivnog učinka riba'. Pomeranje brodova dalje od njega povratilo je 'akustično utočište' koralnih grebena.
Razumevanje šta radimo prirodnom zvučnom pejzažu znači da ljudi takođe mogu da pokušaju da ograniče vlastiti uticaj i koriste zvuke za pozitivnu promjenu. Naučnici istražuju da li zavesa vazdušnih mehurova, među njima iz prirodnih izvora kao što su morske alge, mogu da im pomognu da zaštite morski život od zvučnog zagađenja na mestima kao što su luke. Kad su korali oštećeni izbeljivanjem, Simpson kaže da mogu da spadnu na 'oko četvrtinu njihovog nivoa zvuka' jer životinje koje proizvode buku ili odlaze ili umiru. 'Svih tih puckanja, kliktanja, grgoljanja, trubljenja, kreštanja više nema. Samo povremeno tužno škljocanje koje vam daje do znanja da je tu nekada bio koral.'
Da bi se izborili sa tim, istraživači su eksperimentisali sa puštanjem snimaka zdravih korala na podvodne zvučnike. 'Možemo da vratimo zvučni pejzaž i počnemo da privlačimo sledeću generaciju' morskog života, zaključuje Simpson. Većina nas nikad ne čuje kliktanje, gakanje i horove podvodnog sveta. Ali ako pažljivije oslušnu, istraživači se nadaju da će razumeti ne samo kako ovi ekosistemi funkcionišu, već i kako bolje da ih zaštite.
Komentari
Bokeška noć 2026. oduševila kreativnošću i tradicijom u Kotoru
Bokeška noć 2026. održana je u Kotoru, privukla je brojne posjetioce i predstavila 25 maštovitih kreacija lokalnih meštara. Najbolje barke su nagrađene ukupnim fondom od 5.000 eura.

Povezani članci
Popularno u Društvo
- "Đoković govori iste jezike kao ja" - Novak Đoković u Epstein fajlovima
- Ombudsman utvrdio uznemiravanje profesorice u podgoričkoj školi
- Tivćani ogorčeni novim pravilnikom o dodjeli komunalnih vezova
- Inspekcija zatvorila prvo plutajuće kupalište u Boki: Gugi ne smije puštati kupače
- Moratorijum na gradnju objekata u Boki Kotorskoj stupio na snagu
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






