Izlaz iz ropstva i tiranije: Snaga poezije i književnosti

Esej Tomislava Markovića istražuje ulogu poezije kao oruđa otpora tiraniji. Istaknuti ruski pisci Mihail Šiškin i Marina Cvetajeva naglašavaju važnost umetnosti u očuvanju ljudske svesti.

1
Izlaz iz ropstva i tiranije: Snaga poezije i književnosti

U eseju „Pokloniti se senci“ posvećenom Vistanu Hjuu Odnu, Josif Brodski iznosi pohvalu poeziji: „Ako pesnik i ima nekakvu obavezu pred društvom, to je da dobro piše. Pošto je u manjini, on nema drugog izbora. Ako ne ispuni taj dug, pašće u zaborav. Društvo, s druge strane, nema nikakvih obaveza prema pesniku.“ Ove reči ukazuju na to da većina ljudi prirodno misli da imaju i druga posla osim da čita pesme, što može dovesti do opasnih posledica. Brodski upozorava da, ako društvo prestane da čita poeziju, lako postaje plen demagoga ili tiranina, što je ekvivalent zaboravu.

Mihail Šiškin, povodom izlaska svoje knjige eseja o ruskoj književnosti, izgovorio je još snažniju pohvalu pesništva, ističući da je svetska književnost oruđe za pripremu glavne revolucije ljudskog roda: prelazak sa plemenske na individualnu svest. „Ko bi rekao da književnost ima tako presudnu ulogu u ljudskom društvu?“, postavlja pitanje Šiškin. On citira Marinu Cvetajevu, naglašavajući da je njen pojam „Poezije“ ono što čoveka čini ličnošću.

Cvetajeva u svojoj poemi „Pacolovac“ koristi simbole da oslikava zemaljski život i naše poroke. „Ruka kamatu broji, / noga – dobit vija... / Al duša – pa da postoji, / ta reč prazna, ničija?“ Ove reči odražavaju stanje u kojem se umetnost može smatrati opasnošću za kolektivizam i jednoumlje, kao što se to vidi u gradu Hameln.

Šiškin jasno naglašava da, ako dozvolimo zločinačkoj državi da umetnost pretvori u oruđe porobljavanja mišljenja, dolazi do katastrofe. „Istinska književnost deluje slabo, jer ona govori o čovečnosti koja je bespomoćna pred vlašću i nasiljem“, kaže on. Na kraju, ukazuje na to da je poezija sposobna da se osveti kada se istinske vrednosti zanemaruju, što vodi do društvenog kolapsa i nasilja.

Na primer, tokom osamdesetih godina prošlog veka, „Književne novine“ postale su platforma za nacionalističku propagandu, što je dodatno radikalizovalo književnost. U tom kontekstu, Vojislav Lubarda je dobio NIN-ovu nagradu za roman „Vaznesenje“, koji je bio pun stereotipa i ideoloških teza o narodima. Ova knjiga je prikazala nacionalističke predrasude, dok su pravi pisci bili marginalizovani.

U zaključku, umetnost i poezija imaju ključnu ulogu u očuvanju društvene svesti i otporu protiv tiranije. Njihova snaga leži u sposobnosti da osvete zaborav i nepravdu, dok zanemarivanje istinskih vrednosti vodi u katastrofu.

Komentari

Pročitaj još

Džez trio iz Santa Barbare svirao u čast Majlsa Dejvisa

U Tivtu je održan koncert džez trija iz Santa Barbare, posvećen legendarnom muzičaru Majlsu Dejvisu. Predsjednik Opštine Tivat istakao rekordnu sezonu.

Džez trio iz Santa Barbare svirao u čast Majlsa Dejvisa

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.