Dezintegrisano: čitanje | Slobodna džukela kao posljednji oblik slobode

Nije lako pisati o knjizi koja se ne trudi da bude prijatna. Još je teže pisati o knjizi koja ti ne dozvoljava da ostaneš neutralan. „Pseći život“ Aleksandra Vukovića je upravo takva knjiga. Ovo nije knjiga koja pokušava da se dodvori čitaocima. To su priče o ljudima koji su otpali iz sistema, iz pristojnosti, iz iluzije da će se stvari nekako srediti. I ono što je nezgodno, oni toga nijesu nesvjesni. Naprotiv, često djeluju kao da su do kraja svjesni gdje se nalaze i šta su izgubili, ali iz nekog razloga ne pokušavaju da se vrate.

Jedan od pripovjedača sebe naziva slobodnom džukelom. To zvuči kao šala dok ne shvatiš da nije. To je ozbiljna pozicija. Izbor, ili makar način da se poraz prevede u nešto što liči na slobodu. I tu knjiga prestaje da bude „o njima“ i počinje da bude o svima nama koji živimo malo urednije, ali ne nužno i smislenije. Vuković piše kao da nema šta da izgubi. Rečenice su mu grube, često namjerno nezgodne, ali rijetko prazne, sa dozom humora, ali to nije humor koji te opušta, više onaj koji te uhvati nespremnog pa se nasmiješ i odmah zažališ. Taj humor ne služi da ublaži stvar, nego da je dodatno ogoli. Posebno je zanimljivo kako autor uspijeva da banalne situacije pretvori u nešto što nosi širi smisao. Likovi sjede, čekaju, lutaju, razgovaraju o naizgled nevažnim stvarima, ali se ispod toga stalno osjeća neka vrsta pritiska, kao da će se sve raspasti svakog trenutka. I često se i raspadne, samo ne onako kako očekuješ.

Najbolji momenti knjige dolaze kad ode korak dalje, u apsurd. Recimo, priča u kojoj kvar jednog atomskog sata razvali vrijeme, dok sve ostalo, birokratija, navike i ljudi, pokušava da nastavi kao da je sve u redu. To je možda i najpreciznija slika stvarnosti koju ova knjiga nudi. Nije ovo savršena knjiga. Ima mjesta gdje se osjeti da autor hoće više nego što tekst može da ponese, gdje ideja pretekne formu. Ali nema kalkulacije, nema podilaženja, nema one sigurnosti koja ubija svaku stvar prije nego što počne. Osjeti se da tekst nastaje iz potrebe, a ne iz plana. „Pseći život“ nije knjiga za svakoga, niti treba da bude.

Ali ako ti je dosadilo da čitaš stvari koje su već pročitane prije nego što ih otvoriš, onda je ovo jedna od onih koje vrijedi uzeti u ruke. Ne zato što je bez greške. Nego zato što je živa.

Knjiga se može poručiti direktno od autora putem njegovog Fejsbuk profila:

https://www.facebook.com/aleksandar.vukovic.395/

Milovan Kljajević