Proslava Svetog Save u Eparhiji gornjokarlovčkoj

Eparhija gornjokarlovčka je molitveno proslavila Svetog svštenomučenika Savu Gornjokarlovčkog i 73 svštenoslužitelja koji su mučenički postradali tokom Drugog svjetskog rata. Praznovanje u Hramu Svetog Nikole Mirlikijskog u Karlovcu počelo je u navjeverje praznika, 16. jula 2026. godine, služeći prazničnu večernju bogosluženje, kojim je načelstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop gornjokarlovčki g. Gerasim, uz sasluženje arhimanrita Nauma (Milkovića), protoprižvitera Darka Dugojića i jerođakona Gedeona (Vranješa).

Po završetku večernje službe, Arhiepiskop Gerasim je zahvalio prisutnima na dolasku i čestitao praznik Svetog Save Gornjokarlovčkog, zaštitnika Eparhije. Danas, 17. jula, sa velikom radošću, narod grada Karlovca i Eparhije gornjokarlovčke, zajedno sa svojim arhijerejem, Njegovim visokopreosveštenstvom Arhiepiskopom gornjokarlovčkim g. Gerasimom, proslavio je svoga zaštitnika i nebeskog pokrovitelja Svetog Savu Gornjokarlovčkog. Toržestvenoj Liturgiji je načelstvovao Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, uz sasluženje domaćina – Arhiepiskopa gornjokarlovčkog g. Gerasimom, protoprižvitera-stavrofora Duška Spasojevića (Zagrebačko-ljubljanska eparhija), jeromonaha Save (Jakovljevića), protoprižvitera-stavrofora Jelenka Stojanovića, prezvitera Marka Vranješa i jerođakona Gedeona (Vranješa).

Po zaamvonu molitvi, Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo blagoslovio je slavske darove kolač i žito, koji su prineseni u slavu Božiju i u čast Svetog Save Gornjokarlovčkog i 73 svštenomučenička. Prigodnom besjedom okupljenim vjernicima obratio se Vladika Kirilo rekavši: – Dragi Vladiko Gerasime, časni oci, draga braćo i sestre. Izuzetna mi je čast što me dragi Vladika pozvao da u ovom divnom hramu, ukrašenom i uljepšanom, proslavim sa vama eparhijsku slavu Gornjokarlovčke eparhije, koja je jedna od najstradalnijih eparhija naše Srpske pravoslavne crkve.

Moguće je, zajedno sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom, da je pretrpjela najviše za Hrista. Tim ranama mi, naravno, tugujemo, ali se i hvalimo, kako kaže apostol Pavle: „Mi se hvalimo svojim nemoćima za Hrista“, jer to je ono što čovjek može da prinese Bogu. Jer, kako se kaže u Jevanđelju, svi koji hoće da žive pobožno u Hristu biće gonjeni. Znao je to svako Hristov učenik, ali to ni malo nije bio razlog da odustanu od tog Hristovog puta, jer su znali da bez Krsta i stradanja nema Vaskrsenja, nema pobjede nad našim glavnim neprijateljima. Hristos je izvršio tu pobjedu jednom za svagda, za sve nas.

Međutim, mi treba da učestvujemo i u Krstu i u Vaskrsenju Njegovom. Dakle: „Ko hoće da ide za mnom, neka uzme svoj krst i ide za mnom.“ To su znali, naravno, svštenomučenik Sava gornjokarlovčki i njegovi svštenici, đakoni, narod koji je ostao vjeran Hristu do kraja. „Budi vjeran do smrti i daću ti vijenac života“, kako kaže Gospod. To je svštenomučenik Sava ispunio do kraja. On je bio pastir dobri, koji nije ostavio svoju pastvu u najtežim trenucima i nije ostavio crkve i manastire, nego je podijelio sudbinu svoga naroda.

Međutim, znao je on to da ljudi mogu da nas liše i domova, i kuća, i ovog zemaljskog života, ali ne mogu da nam uzmu Nebo. I tako su oni prešli u život vječni i iz njihove krvi, do dana današnjeg, iz krvi mučenika, rađa se Crkva i obnavlja se. Evo ovako divan hram, imamo i Vladiku sa njegovim svštenstvom ovdje u Karlovcu i slava Bogu, nama danas ne prijete takve vrste gonjenja, takve vrste stradanja. Međutim, čovjek u svom životu uvijek ima to mučenje savjesti. Uvijek treba da se trudi da ispravlja sebe, da se trudi da bude bolji i prema sebi i prema svom bližnjem, da izrasta u ljubavi Božjoj, da posti. Post je, kažu Sveti oci, beskrvno mučenništvo; da posti, da se Bogu moli ne samo za sebe, nego i za svoje bližnje, naravno, gledajući na avangardu tog svog podviga, a to su njegov episkop i njegovi duhovnici, njegovo svštenstvo, koji su avangarda svakog duhovnog podviga i podviga u Gospodu.

Dakle, u tom svom podvigu, naravno, treba gledati i na one koji su zapisani u žitijima Svetih. Među njima nam danas Crkva predlaže svštenomučenika Savu gornjokarlovčkog. Dakle, gledajući na njegove podvige, na njegove riječi, na njegovo djelo, treba i mi da se trudimo u svom životu, da ga podražavamo, da mu slijedimo i da pretpostavljamo Carstvo nebesko svemu što je od ovoga svijeta. „Ištite najprije Carstvo Nebesko, a ostalo će vam se sve dodati.“ Neka bi Gospod dao, i svštenomučenik Sava, i oni drugi koji su s njim postradali, da se Crkva naša obnavlja, da uzrasta u Hristu, da napreduje i da rađa nove građane Carstva nebeskog. Amin, Bože daj. Želim svako dobro dragom Arhiepiskopu Gerasimu, da mnoga i blaga ljeta upravlja ovom Eparhijom, na dobro svoga svštenstva, monaštva i vjernog naroda, i da se molimo Bogu, da se on moli za sve nas, jer svaki episkop sa svojom pastvom predstavlja puninu Crkve Hristove i njegova molitva uzlazi direktno pred Prestolom Hristovim za sve ljude koji se nalazimo u tom tijelu Crkve, čija je glava Hristos. Mnoga i blaga ljeta, dolgodenstvuјte, blagi i dobri Vladiko.