Da li se priprema dolazak Antihrista?

Među hrišćanima se, od najranijih vremena, postavljalo i razmatralo pitanje Drugog dolaska Hristovog i događaja koji će mu prethoditi, a označiće kraj vremena i početak eshatona – prelaska svijeta iz privremenog u vječni život. U ovim događajima ispunjenim s mnogo tuge i patnje, centralno mjesto zauzima lik lažnoga Hrista – osobe koje će čovječanstvo prihvatiti, a zapravo je Αντίχριστος, ili Antihrist.

Sveti apostol Pavle ga naziva „sinom pogibelji, koji se protivi i uzdiže iznad svega što se zove Bog ili što se poštuje, tako da sjedi kao bog u hramu Božijem, pokazujući se kao bog” (2. Sol. 2:4). „Hram Božji” u ovom proročanstvu se obično odnosi na jerusalimski hram, koji je u vrijeme apostola još postojao i bio u funkciji – uništen je tek 70. godine nove ere tokom suzbijanja jevrejskog ustanka od strane Tita. Iz toga razloga, stvaranje države Izrael, a osobito planovi nekih vjerskih entuzijasta da obnove Hram, mnogi smatraju znacima „posljednjih vremena”. Naravno, moguće je i drugo tumačenje, naime da će Antihrist sjediti na svetome mjestu u hrišćanskoj crkvi Groba Gospodnjega, pretvarajući je u „gnusobu pustoši”. Ali, naglasak, u svakom slučaju, stavlja se na činjenicu da će se događaj odigrati u svetome gradu Jerusalimu.

Arhimandrit Nikanor: „Postoje dva svjetska lidera koji, iz različitih i naizgled nepovezanih razloga, guraju stvari ka uzdizanju Jerusalima iznad Rima i Carigrada”. I zaista, čini se da ovaj grad ponovo počinje da zauzima sve važnije mjesto u životu cijeloga čovječanstva – kako zbog političkih događaja vezanih za njega, koji privlače pažnju svih i utiču na život svakoga od nas, tako i zbog intenziviranih pokušaja da se Jerusalim „istorijski osveti” i da zamijeni i Rim i Carigrad (Istanbul) kao jedan, jedinstveni i ujedinjeni Centar, a ne Stari i Novi, Treći ili Četvrti Rim. Jedan, jedinstveni i ujedinjeni Centar – sv. grad Jerusalim. To bi zaista bio odlučujući korak ka ispunjenju drevnih proročanstava.

Hajde sada da vidimo ko i zašto doprinosi takvome razvoju događaja, vođen sopstvenim sitnim interesom i slijep za širu sliku. Postoje dva svjetska lidera koji, iz različitih i naizgled nepovezanih razloga, guraju stvari ka uzdizanju Jerusalima iznad tradicionalnih vjerskih centara posljednjih 2.000 godina, Rima i Carigrada. S jedne strane, postoji onaj [Tramp] kome papa Lav djeluje previše agresivno, a patrijarh Vartolomej – previše liberalno. A u specifičnom kontekstu Svetog grada – latinski patrijarh Jerusalima Picabala previše je grub i iritantan. To prirodno usmjerava izbor ka pravoslavnome patrijarhu Teofilu III, koji je, sticajem okolnosti – veoma blizak rođak bivšega direktora CIA Džordža Teneta.

Patrijarh Teofil se suočava sa veoma važnim zadacima u kontekstu cijeloga Bliskog istoka, ili kako nedavno primjećuje „Jerusalem Post” u vezi njegova susreta sa Trampom u Vašingtonu prije par dana: „Sastanak je značajan jer stavlja ulogu jerusalimskoga patrijarha u širi međunarodni kontekst. Čast (medalja) koja je dodijeljena američkome predśedniku vezana je za crkvu Svetog Groba, ali šire pitanje je uloga Jerusalimske patrijaršije u zaštiti hrišćanskih zajednica, očuvanju svetih mjesta i održavanju otvorenih kanala za dijalog u vremenima regionalne i međunarodne neizvjesnosti”.

Koji su tačno zadaci povjereni jednom visokom pravoslavnom svešteniku „u širem smislu”, a u vezi sa „rastućim međunarodnim značajem Jerusalimske patrijaršije” – nije sasvim jasno; ali njegove posjete Ankari i Vašingtonu bez ikakve koordinacije i dogovora sa Vaseljenskom patrijaršijom, čijoj dijecezi nesumnjivo pripadaju obje destinacije, i bez obavještavanja diplomatije Republike Grčke (a Teofil je Grk) i očekivana posjeta ne bilo đe – već Moskvi – govore barem o „ozbiljnoj podršci”.

Za one koji su sposobni da razmišljaju, dovoljno je ono što je rečeno. Jer, drugi svjetski lider [Putin] – onaj koga se očekuje da će jerusalimski patrijarh uskoro posjetiti – odavno se oslanja na Sveti grad kao proksija u „višepoteznoj kombinaciji” za potpuno preoblikovanje svjetskoga pravoslavlja prema carsko-ČEKAističkom idealu. Njegova dvorska Crkva [Moskovska patrijaršija], zajedno sa državnim obavještajnim službama i propagandnim kanalima koje kontroliše širom svijeta, sistematski promovišu ideju da Jerusalim postane prva i jedina Majka Crkva svih Crkava, pošto Rimska/Romješka (Vizantijska) imperija više ne postoji. U ovom slučaju, i Stari (Papa) i Novi Rim (Vartolomej), sa svojim nepopustljivim duhovnim vođama, biće potisnuti u drugi plan; a njihove funkcije postepeno blijede.

Zasad, „vsё idёt po planu” (ruski, prijevod: „sve ide po planu”) i nade položene u patrijarha Teofila imaju ozbiljne šanse da budu opravdane…