U izostanku blesmimetra — Vlast i ambicije Vladana Đokića

U, blago rečeno, napornim izbornim kampanjama, oduvijek nije bilo posebno atraktivnih likova, poput, recimo, Belog Preletačevića ili Žike Obretkovića, "frulaša", koji su zabavljali široke biračke mase. U nedostatku Veselih večeri, Minimaxovog "blesimetra" i drugih sličnih zabava, pa i spomenutih i njima sličnih kandidata za razne "visoke funkcije", spali smo na izvjesnog Vladana Đokića, koji zahvaljujući svojim raznovrsnim "bravurama" zaokuplja svu pažnju javnosti, kandidujući se, valjda, za titulu ličnosti godine!

Mnogi kažu da se spomenuta osoba lažno predstavlja kao rektor BU, ali u to malo ko vjeruje. Nepovjerljivi su oni koji su bili u prilici da čuju njegov antologijski govor u Skupštini Srbije, na Odboru za obrazovanje, od pet rečenica, od kojih mu je posljednja bila "kruška": "Ja sam na te odgovore već dao pitanja". Njegovi prinudni biografi zabilježili su još dva Đokićeva verbalna bisera potonjih dana, kada je pokušao da kaže "šta studenti ŽELU", i taj glagol u ovom obliku ponovio još dva puta… I drugi, kada je u jednom iskazu izustio: "…u nekom vrstu" (a trebalo je, valjda, u nekoj vrsti). Izgleda da je vajni arhitekta imao ozbiljne rupe u elementarnom obrazovanju.

Možda se školovao u inostranstvu, što bi rekla njegova aktuelna braća Hrvati. Pri tome ne mislim na "seminare" i kurseve zapadnih obavještajnih službi. Druga mogućnost je da nazovi rektor potonjih godina više vremena provodi u Berlinu, Briselu i Londonu, nego u Beogradu, zbog čega lako može doći do verbalne zbrke. Govoreći o gospodinu Đokiću u prethodnom tekstu, rekao sam da je u pitanju srećan spoj prirodne gluposti i neprirodne ambicije. I ostajem pri tome.

Đokićevi sponzori veoma dobro znaju da je svaki publisitet važan za stvaranje korisnih idiota, pa i onaj najcrnji. Izgleda da su u ovom slučaju promašili. Pratitelji domaćih političkih prilika kažu da se lažni rektor tek nekoliko puta, za godinu i po dana, otkako traju blokade, pojavio u zgradi Rektorata. Pretpostavljam da je to bilo oko prvog u mjesecu, kad se dijele pozamašne plate na Univerzitetu. Namjerno izbjegavam riječ zarade (za nerad!) jer je razlika između ta dva pojma – drastična!

Posljednji put je viđen na terasi Rektorata, odnosno Kapetana Mišinog zdanja, gdje se obraća studentima i "širokim narodnim masama", objavljujući svoju kandidaturu na predstojećim izborima za najviše funkcije u zemlji. Njegova pojava na terasi, a pritom i odgovarajuća gestikulacija, veoma nas je podsjetila na nama simpatičnog Duče, s tim što se mora priznati da je Duče bio malo bolji govornik. Neki zavidljivci kažu da takvo ponašanje nije u skladu sa propisima o Univerzitetu. Ali, ko ih šiša… Dakle, bi što bi: "rektor" je proglasio sebe kandidatom za mnogo više funkcije od one na kojoj kažu da je dosad bio…

Može li biti da to ima veze s njegovim imenom: Vladan? (Vlasti gladan!) Živom čovjeku, ne samo Đokiću, nego i meni, svašta pada na pamet. Recimo ono, da je sudbina ljudskog bića često vezana s njegovim imenom. Možda mu je upravo to rekla neka strana "proročica": "Vladane, ti si stvoren da vladaš". I on je, dabome, poslušao. Ono što mene posebno čudi, jesu učestali zahtjevi, u potonje vrijeme, da nazovi rektor podnese ostavku. On, možda, zaista nije u vinklu, ali, očito nije baš toliko lud da tako nešto učini.

Znate li vi, gospodo čitaoci, da je "rektor" za paralizu i razbijanje, odnosno gašenje Univerziteta, dobijao domaću platu od blizu milion dinara mjesečno? Tu se ne računaju sinekure iz inostranstva, a Vladan je, sve su prilike, kao spavač, bio jedan od više hiljada inostranih sinekuraša! Sve u svemu, ova predizborna proljećna zabava se nastavlja. Za sad je sigurno samo jedno – da će Vladan Đokić pomračiti izbornu slavu frulaša Žike Obretkovića! Kako će se to završiti, nije teško predvidjeti: samoproklamovani kandidat za nekoliko najvažnijih funkcija u državi pokleknuće pod teretom neočekivane slave…

Nušću, đe si? Nekad sam u sličnim životnim nedoumicama, imam običaj da prizovem u pomoć moju pokojnu majku Novku, odivu Radovića, rođenu u Morači na imanju crnogorskog vojvode i senatora, Mine Radulova. Evo šta mi je poručila: "Sjašite više sa mrtve kobile!" Ja ću je, kao i obično, poslušati. Nakon ovog teksta, ne vjerujem da ću se više baviti poturenim rektorom.