Uzdržani veleizdajnici i moralni deficit u Crnoj Gori

U Crnoj Gori, trenutna situacija u kojoj 21 poslanik podržava prijedlog o isticanju trobojke na najvišim državnim institucijama, dok je samo dva više protiv i čak 13 uzdržanih, postavlja ozbiljna pitanja o moralnom deficitu. Ovakav odnos snaga nije samo matematički, već odražava duboki problem lojalnosti prema državi.

Dvadeset godina državnosti je dovoljno da se izgrade institucije i oblikuju vrijednosti, ali trenutna situacija sugeriše da nešto nije u redu. Obilježavanje jubileja i briga o državnim simbolima postali su politička i vrijednosna poruka. Politika je izgubila vezu sa suštinskim pitanjima identiteta, a tišina oko toga podsjeća na vrijeme kada se sudbina države rješavala bez njenog znanja.

Podgorička skupština, koja je ranije bila simbol raskola između države i onih koji odlučuju u njeno ime, ponovo pokazuje sličan obrazac. Odsustvo jasnog stava o državnim simbolima odražava ne samo politički pluralizam, već i opasnost od odsustva lojalnosti. Uzdržanost u ovom kontekstu ne predstavlja neutralnost, već političko sklonište i izbjegavanje odgovornosti u trenucima kada je ona najpotrebnija.

Zastava, koja simbolizuje istoriju i postojanje države, ne bi trebala biti predmet kalkulacija ili relativizacija. Kada ovakva pitanja postanu nejasna, država gubi svoju suštinu i postaje samo prostor bez zajednice. U tom okruženju, lojalnost postaje konkretno pitanje: kome su lojalni oni koji ne mogu zauzeti stav o svojoj državi?

Crna Gora se sve više čini kao bezlična konstrukcija, u kojoj su temeljne vrijednosti razvodnjene. Ova bezličnost nosi opasnost od veleizdaje, koja ne dolazi kroz dramatične odluke, već kroz sitna odricanja. Ne slaviti jubilej, ne braniti simbole i ne izjasniti se kada je najvažnije, vodi do napuštanja države.

Možda je najteži zaključak taj da veleizdajnici ne moraju donositi velike odluke; dovoljna je samo pasivnost.