Dragan Banjac: Srbi iz RS okupatori Srbije

Koliko puta ste čuli, uz napomenu da se to odnosi na čitavo područje bivše divne nam zemljetine, da naš svijet, nesvjesno pravdajući svoju muku, kaže kako nigdje (misleći uglavnom na bogati i 'pokvareni' Zapad) nije bajno. I kao da čujem glas mog nekadašnjeg, privatnog dubrovačkog filosofa Mate koji je tvrdio da 'oni što tako govoru' ne znaju ništa i ne vide dalje od nosa i samo se lažno kalmavaju.

Ta se pošast u Srbiji tako dobro zapatila da bi vam devet od deset Srba, na pitanje šta misle o njihovom najgorem vladaru od postanja svijeta, odgovor otpočeli u stilu: A vidi ovog Amerikanca, Mađara, Turčina... (Rus im je svakako dobar!). Narod sumnjivog soja: Na stari dilemu – jesu li Srbi glup narod – odgovor je i težak i lak. Generalno gledano, oni su, sudeći prema politici koja se vodi na ovim prostorima, zaista glupi kao i većina balkanskih naroda. Ljudi koji ih vode u to su uvjereni.

Ako pogledamo većinu evropskih zemalja, saznajemo da predsjednik recimo Norveške, Danske, Belgije, Švajcarske ili Portugala... nema potrebu da mnogo vremena harči na televiziji. U medijima tih i mnogih drugih zemalja rijetko ćete čuti da se predsjednik susreo sa stranom delegacijom, da je našao investitora, prodao fabriku, da im je BDP najveći u Evropi, da – kao srbijanski Prepodobni Josif – rade 24 sata dnevno... Jer njihovi predsjednici rade osam sati dnevno, ne vade djecu iz snijega, ne objašnjavaju ljekarima kako se koriste respiratori, ne pokazuju odsječene glave kriminalaca na ekranima.

Narodima tih zemalja ne treba predsjednik da objašnjava kako dobro žive jer oni to vide po bankovnim računima, platama, po uređenom zdravstvu, školstvu, po frižideru, uređenom društvu... Srbi su glupi jer ne mogu da skontaju gdje i kako žive i onda predsjednik neprestano putem medija mora da im objašnjava da se živi dobro, čak odlično, da nema korupcije, kriminala, da bolnice ne liče na njemačke ili švajcarske staje... Danonoćno mora da im objašnjava da im ovaj 'raj' nije pao s neba već njegovim znanjem, vještinama i zalaganjem, da ovaj tupavi narod uživa u 'blagostanju' koji mu je on stvorio.

O NATO bombardovanju samo za domaću upotrebu: Nekad su se važne godišnjice obilježavale na 'pet' i na 'nulu' (10, 15, 20...) a ovi danas ne čekaju jubileje. Vlast je narod podsjetila na 27-godišnjicu 'Milosrdnog anđela', NATO bombardovanja koje je otpočelo 24. marta 1999. godine i trajalo narednih 78 dana. Neki izvori navode da je stradalo oko 13.000 ljudi. Fond za humanitarno pravo i Fond za humanitarno pravo Kosovo prikupili su podatke i objavili poimenični popis žrtava stradalih tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije. Prema tim podacima, u NATO napadima život je izgubilo ukupno 755 osoba: 450 civila i 305 pripadnika oružanih snaga.

Radio Slobodna Evropa pominje dva medijska naslova: 'Milosrdni anđeo' Srbiju sravnio sa zemljom', 'Odbranili smo otadžbinu i zadivili svijet'. Ovo drugo mogao je da 'iskuje' samo pripadnik mahnitog naroda. Umjesto ocjena političara i vojnih starešina koji su proveli dobar dio života u Haškom tribunalu, podsjećam na skraćenu izjavu/najavu ove akcije američkog predsjednika Bila Klintona. 'Moji dragi Amerikanci, danas su naše oružane snage, zajedno sa našim NATO saveznicima, izvele vazdušne udare na srpske snage odgovorne za brutalnosti na Kosovu. Djelovali smo odlučno iz više razloga. Djelujemo kako bismo zaštitili hiljade nevinih ljudi na Kosovu od rastuće vojne ofanzive. Djelujemo kako bismo spriječili širi rat, kako bismo deaktivirali bure baruta u srcu Evrope, koje je već dva puta eksplodiralo u ovom vijeku sa katastrofalnim posljedicama. Djelujući sada, podržavamo naše vrijednosti, štitimo naše interese i unapređujemo cilj mira.' Godine 1989., lider Srbije Slobodan Milošević, isti onaj koji je započeo ratove u Bosni i Hrvatskoj i intervenisao protiv Slovenije u prethodnoj deceniji, oduzeo je Kosovu ustavnu autonomiju koju su ljudi uživali, čime im je uskraćeno pravo da govore svojim jezikom, vode svoje škole i oblikuju svoj svakodnevni život. Godinama su Albanci mirno pokušavali da povrate svoja prava. Kada je predsjednik Milošević poslao svoje trupe i policiju da ih slomi, borba je postala nasilna.

Slične lekcije smo naučili u Bosni prije nekoliko godina. Svijet nije djelovao dovoljno rano da zaustavi ni taj rat. I ne smijemo zaboraviti šta se desilo. Nevini ljudi zatvarani u koncentracione logore, djeca pogođena snajperima na putu do škole, fudbalska igrališta i parkovi pretvoreni u groblja. Četvrt miliona ljudi ubijeno, ne zbog nečega što su učinili, već zbog toga ko su bili. Dva miliona Bosanaca postali su izbjeglice.

Prepodobni Josif već petnaestak godina je u stalnoj izbornoj kampanji. Razbacuje se narodnim parama (sendvič od jeftine salame, flašica kisele vode ili soka, prijevoz, dnevnice bukačima...) dovodi kao prisilni dekor prekodrinske Srbe (o tome nešto na kraju teksta) i od svojih 'pristalica' traži ubjedljivu pobedu na predstojećim lokalnim izborima koji se održavaju 29. marta. I koje će trijumfalno da dobije! Protivnike vlasti je kritikovao što su oko novobeogradske sportske hale vrijeđali polusvijet koji je stigao iz daleka, preko granične rijeke. Hala je bila opasana ogradom, policijski stručnjaci su rekli da je bilo 8.000 duša, a njegovi su dodali još trideset hiljada. Kao i obično nalupetao se. Plaćenicima je rekao da znaju kako da sačuvaju Srbiju od onih koji bi je 'očas posla srušili'.

Bilo je tu svega, od zahvaljivanja svojima što su bolji, pametniji, pristojniji, što čuvaju našu (iako je ubjeđen da je samo njegova) Srbiju, da je program protivnika vlasti - plivaćete po Savi, gonićemo vašu djecu, tući ćemo vas. Prepodobni Josif je zahvalio bašibozuku i kriminalcima (Ćacilend) koji su (15. marta 2025) sačuvali Srbiju od napada i spolja i iznutra. Umesto da im odredi vodiče kako da pronađu autobus za povratak kući, on im je pričao bajke, da je Srbija na evropskom putu, da se neće odreći tradicionalnih prijatelja s istoka...

Brojanje žita, graška: Rat na Bliskom istoku odraziće se i na ekonomije velikih i bogatih zemalja, jedino je Srbija sigurna. Njen predsjednik obilazi magacine i najavljuje inspekciju zaliha žita, kukuruza, brašna, graška i ulja. 'Građani ne treba da paniče. Nema razloga za pravljenje zaliha. Postoje ljudi koji to rade za vas. Ja sam taj čovjek', poručio je i dodao da je već spremio digitron, lupu i nekoliko rezervnih olovaka. (Može li neko da pomogne ovom čovjeku!) Prebrojavanje žita - zrno po zrno, kukuruza - klip po klip, nasumično brojanje graška, mjerenje zapremine ulja... U slučaju da broj ne odgovara očekivanjima, bilježi nova s, predviđeno je dodatno brojanje, kao i formiranje kriznog štaba za matematičku provjeru zaliha. Vèlā hȃvle!

Birači sve stariji: Nedavno je odavno politički preminula Demokratska stranka, odnosno njena niška podružnica zatražila raspuštanje gradske skupštine i raspisivanje lokalnih izbora nakon što je predsjednik Skupštine grada Niša pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od godinu i po dana zbog zloupotrebe službenog položaja u periodu dok je obavljao funkciju direktora 'Jugoistoka'. Posebno ih zabrinjava činjenica da je, pored zatvorske kazne, izrečena i mjera zabrane obavljanja poslova vezanih za raspolaganje i upravljanje javnim sredstvima u trajanju od pet godina, dok on i dalje obavlja jednu od najvažnijih funkcija u gradu.

Narodni poslanik iz Vranja Slobodan Petrović, objavio je na društvenoj mreži X broj osiguranih lica i matičnu evidenciju onih koji ostvaruju pravo glasa, a u pitanju su još nezabilježene 'starosne grupe'. Prema ovom spisku, za očekivati je da u više opština u Srbiji, u nedjelju glasaju i oni koji imaju - 123 ili čak 133 godine. Knjaževac: Dva lica starosti 133 godina, od 100 do 133 godine ukupno 562 osobe, Smederevska Palanka: takođe dva birača stara 123 godine, Lučani: 121 godinu - jedno lice, Bajina Bašta 118 godina - jedno lice, Kula: jedna osoba stara 118 godina. Od 100 do 118 godina ukupno 308 lica. Aranđelovac: Od 100 do 116 godina ukupno 307 lica, u Kladovu od 100 do 115 godina ukupno 105 lica, u Majdanpeku od 100 do 110 godina ukupno 60 lica', stoji u Petrovićevoj objavi, prenosi N1.

Akademik Teodorović: 'U Srbiji žive Srbi, Mađari, Romi, Bošnjaci, Hrvati, Slovaci, Rumuni, Bugari, Rusini, Albanci, Ukrajinci, Rusi, Grci, Jevreji, Česi i Aškalije. Ove narode su okupirale pridošlice – bosanski radikali!' Akademik Dušan Teodorović (Beograd, 21. jun 1951) poručio je Srbima iz RS da su oni 'okupatori Srbije'.