Crnogorsko društvo i politika romana: Mandićeva studija

Dr Ethem Mandić posmatra roman kao mjesto intenzivnog prožimanja književnosti i politike, a njegova studija nastoji utvrditi politiku romana. Knjiga prati razvoj političkog romana od Krležinog 'Banketa u Blitvi' kao rodonačelnika žanra, đe politika ulazi u književnost kroz sukob autoritarnih i liberalnih ideologija tridesetih godina, preko poslijeratnog socijalističkog realizma i njegovih unutrašnjih protivrječnosti, do romana logora kod Andrića i Kiša.

Od antičkih tragedija do savremenog romana, odnos književnosti i politike jedno je od najkompleksnijih i najintrigantnijih pitanja pisane civilizacije i kulture. Upravo je odnos između estetskog čina i političke moći centralna tema Mandićeve studije 'Politika romana – Ideologija i interkulturalnost u južnoslovenskome romanu 20. vijeka', koju je objavio Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Ova knjiga pokušava da sagleda odnos politike i literature u 20. vijeku na južnoslovenskom prostoru – od socrealizma do postmodernizma.

Mandić analizira kako su velika globalna i unutrašnja previranja, poput Hladnog rata i sukoba sa staljinizmom u Jugoslaviji (1948), uticala na razvoj političkog romana. Autor se bavi samim žanrom i kontekstom njegovog nastanka, istražujući kanonske romane jugoslovenske literature i tražeći odgovor na pitanje kako vrhunska literatura prokazuje i dekonstruiše totalitarne mehanizme.

Jedan od važnih doprinosa ove studije je insistiranje na tome da se politika romana ne nalazi u parolama ili političkim ubjeđenjima junaka, već u samoj strukturi pripovijedanja. Mandić ukazuje na to da prelazak sa monološke, socrealističke vizije svijeta na polifoničnu, modernističku strukturu predstavlja ključni trenutak raskida sa ideološkom dogmom.

Ipak, uprkos teorijskim naporima da se precizno uokviri, politički roman ostaje suštinski graničan i neuhvatljiv pojam, žanr koji ne trpi konačne definicije. Mandić navodi da nijedan od političkih romana ne razrješava ideološke i partijske antagonizme, kao što to ne čini ni roman 'Pesma'.

U razgovoru za Pobjedu, Mandić je govorio o genezi i prirodi političkog romana, vječitom sukobu homo poeticusa i homo politicusa, kao i o tome zašto je naša književnost 27 godina 'ćutala' o AB revoluciji. Na pitanje što čini jedan roman suštinski političkim, Mandić odgovara da je to kompleksno pitanje na koje je pokušao da odgovori u svojoj knjizi, koja prati razvoj žanra i političkoistorijske prilike u kojima se razvijao.

U zaključku, Mandić ističe da je roman 'Čovjek bez lica' Milorada Popovića iz 2016. godine prvi koji je književno obradio AB revoluciju, naglašavajući da je crnogorsko društvo društvo potiskivanja i ćutanja o vlastitim problemima. On navodi da ono što društvo ne može da artikuliše na direktan način vraća se u simboličkom obliku kroz književnost, te da roman često ponovo otkriva i stvara događaje kao otpor i suočavanje.