Uvod u Cetinjski ljetopis: značaj i istorija

„Cetinjski ljetopis“ je, u nauci, dobio takvo ime krajem prošlog vijeka. Prije toga se zvao „Crnogorski ljetopis“ (Dimitrije Milaković), „Kruzovolj Crnojevića“ (Marko Dragović, Pavle Rovinski) i slično. Naziv „Cetinjski“ ili „Crnogorski“ dobio je po mjestu gdje se nalazi. Kako bi se izbjegla nova pomutnja, u nauci, zadržavamo naziv „Cetinjski ljetopis“ i dalje, iako, kako je još 1929. godine konstatovao Dušan Vuksan, taj naziv ne odgovara sadržaju knjige koja se pod nazivom „kruzovolj“ čuva u Cetinjskom manastiru.

Dakle, „Cetinjski ljetopis“ je rukopisna knjiga koja se čuva u Cetinjskom manastiru i na čijoj naslovnoj korici piše Kruzovolj, sadrži 81 list, pisan rukom, veličine 32 x 21,5 cm.

U nauci su poznata dva cetinjska ljetopisa, od kojih se jedan ne nalazi u Manastiru cetinjskom. Oni su sadržajem različiti, iako se ne isključuju. Razlika je među njima u vremenu pisanja. Prvi doseže do kraja XV vijeka. Njega je proučavao Vatroslav Jagić, prema rukopisu br. 104 Biblioteke Odesskog univerziteta. On se nalazi u zaostavštini poljskog slaviste A. Kuharskog, koju je otkupio Novorosijski univerzitet u Odessi.

Rukopis „Cetinjski ljetopis“ je 1830. godine, kako kaže Jagić, poklonio Kuharskom crnogorski vladika Petar. Ovaj ljetopis je objavljen na tri mjesta. Jedan dio je objavio V. Jagić kao prilog studiji „Ein Beitrag zur serbichen Annalitik mit literaturgeschichtlischer Einleitung“, u časopisu „Archiv für slavische Philologie“ (II knj., 1. sv., str 1 – 109, Berlin 1876). Jagić je objavio na str. 102 – 106 „Arhiva“ dio „Ljetopisa“ koji se odnosi na „Saznanje od Adama do današnjeg vremena“. Poslije Jagića, taj „Cetinjski ljetopis“ je objavio Ljuba Stojanović u „Spomeniku“ Srpske akademije nauka (III, 1890), pod naslovom „Stari srpski hrisovulji, biografije, ljetopisi, tipici, pomenici, zapisi i dr.“ Stojanović napominje da je Jagić u „Arhivu“ saopštio srpski dio ljetopisa, a on objavljuje „Saznanje od Adama do Jovana Paleologa“ („Spomenik“, III, str. 119 – 122).

Stojanović je, zatim, uz svoju raspravu „Stari srpski rodoslovii i ljetopisi“ (Srpska akademija nauka – Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, knj. XVI, Sremski Karlovci 1927), objavio tekst „Cetinjski ljetopis“ (str. 63 – 101) koji obuhvata period od Nemanji do despota Stefana, sa dodatkom od sremskog mitropolita Maksima.

Premeštanjem sedišta Crnojevića države na Cetinje i osnivanjem Cetinjskog manastira i mitropolije u njemu, na Cetinje su premeštene mnoge dragocenosti i dokumenti iz manastira sa Skadarskog jezera, naročito iz Vranjine, na kojoj je Sava Nemanjić 1220. godine osnovao episkopiju. Plašeći se da ti dokumenti ne budu uništeni, cetinjski mitropoliti su važnije od njih prepisivali i povezivali u knjige.

Tako je monah Gavrilo Đurašković iz manastira Vranjine, 1721. godine, prepisao jednu kolekciju hrisovulja, koje dosežu do 1469. godine. Ruski naučnik Ivan Jastrebov je osam tih hrisovulja našao u prepisu i objavio ih u članku „Prepis hrisovulja na Cetinju o manastiru sv. Nikole i Vranjini“ (Glasnik Srpskog učenog društva, knj. XLVII, str. 219 – 231, Beograd 1879). Jastrebov je prepisao i objavio sljedeće hrisovulje: Kraljice Jelene za Krnjice i uljanik u Kruševicama, kralja Stefana o Orahovo (s napomenom da se original čuva u Manastiru cetinjskom), Đurđa Stratimirovića za Rake, Balše za Karuču, Skenderbega Crnojevića iz 1527. godine, Ivana Crnojevića za Zabes, Sultana Muhameda Vranjini i prilog Mataguža manastiru Vranjini 1468. godine.

Jastrebov pominje da je u Cetinjskom manastiru video hrisovulju cara Dušana o sporu vlastele i građana Kotora, i patrijarha Danila, zbog crkve Aranđela Mihaila na Prevlaci i župe Grblja i dr., koje „još čekaju da ih stručni ljudi objelodane u potpunom i vernom tekstu“. U vreme gospodara Vasiliјa Petrovića-Njegoša prepisivanje dokumenata je produženo. Iz tog vremena imamo jednu prepisanu i povezanu kolekciju dokumenata. Pored toga, i sami „Kruzovolj“ je prepis raznih dokumenata iz manastirske riznice uz dodatke “Cetinjski ljetopis”. „Kruzovolj“ sadrži jednu dokumentarnu i dopunjenu hronologiju, samo je, prilikom povezivanja, ponegdje dokumentacija izmješanja, te nije održan hronološki red, ali taj red nije teško pratiti. Ovaj „Ljetopis“, koji u originalu nosi naziv „Kruzovolj“ dopire do 1809. godine. Njegov najvažniji dio, koji je uglavnom pisao vladika Vasiliјe Petrović-Njegoš, doseže do 1749. odnosno 1756. Pri kraju je neke stvari dopisao Petar I Petrović-Njegoš. Sreća je što se našao neko pametan da sa starih dokumenata pravi prepise, jer su vremenom mnogi originalni dokumenti nestali ili propali. Ovako, imamo njihove prepise koji se, ponekad, samo u pravopisu razlikuju od originala.

Nastaviće se.