Mihailo Vavić: crnogorski umjetnik na raskršću žanrova i epoha

Objavljeno 11. mart 2026. u 12:49. Predavanje teoretičarke muzike Vanje Vukčević sinoć u Kulturnom centru u Danilovgradu na temu Mihailo I. Vavić (1881–1930) – Prvi Crnogorac u Holivudu i na Brodveju okupilo je veliki broj znatiželjnika koji donedavno nijesu ni znali da je jedan od najvažnijih svjetskih baritona i glumaca s početka prošlog vijeka rodom iz Bjelopavlića.

Iako se najčešće Odesa navodi kao mjesto njegovog rođenja, podatak iz 1929. godine iz Filmskog almanaha (tekst Vojina Đorđevića) otkriva da je Vavić ipak rođen u Crnoj Gori.

„Porodica se u potrazi za boljim životom nakon Veljeg rata seli u Odesu, grad koji je u to vrijeme bio vrlo važan i trgovački i industrijski i kulturni centar tadašnjeg Ruskog carstva. Primjera radi, Odesa je imala u to vrijeme svoju opersku kuću, filharmonijsko društvo, školu ruskog muzičkog društva koja je kasnije reorganizovana u državni konzervatorijum“, kazala je Vukčević.

O formalnom obrazovanju Mihaila Vavića, kako je kazala, nema podataka, ali je poznato da je u Odesi pjevao u horu i upravo kroz tu vrstu obrazovanja pridružuje se teatru Buf čiji je vlasnik u Vaviću prepoznao izraženu scensku harizmu i izuzetno lijep prirodno postavljen glas.

Bila je 1905. godina i nakon toga se ređaju nastupi u Moskvi i njegov se život mijenja iz korijena. To je vrijeme operete i te godine se u Beču premijerno izvodi Vesela udovica (opereta koja je tematski vezana za dinastiju Petrović Njegoš), postiže veliki uspjeh, biva prevedena na nekih 30 jezika, i ubrzo nakon bečke premijere ova opereta se igra i u Moskvi.

Tu Vavić dobija naizgled malu ulogu viskonta Kaskada, ali mu je donijela nevjerovatan prijem kod publike, donijela mu je slavu preko noći, a objavljena je i gramofonska ploča gospodskog Vavića koga je priroda obdarila lijepim izgledom i dobrim glasom, baršunastim baritonom, kako su pisali njegovi savremenici.

Vavić je snimio i Oči čarne (Oči černыя) koja ga je izdigla do zvijezda, a gramofonski snimak ove numere iz 1908. upravo s njegovim glasom smatra se najstarijim zabilježenim snimkom ove čuvene ruske romanse.

U tom ruskom periodu igrao je u 20 opereta, tri opere, a snimio je i 340 numera i šest nijemih filmova.

Vavićev život se mijenja nakon Oktobarske revolucije. Emigracija nije zaustavila njegov umjetnički put. S trupom Slijepi miš osvaja evropske pozornice, što je omogućilo da karijeru nastavi u Njujorku, tačnije na Brodvej-u, gdje je takođe bio cijenjen.

Jedna turneja trupe odvela je Vavića do Holivuda gdje je na kraju igrao sporedne, ali karakterne uloge u filmovima koje su producirale kuće kao što su Warner Bros, Paramount i Universal Pictures.

Umro je u Los Anđelesu u pedesetoj godini života, iznenada.

„Životopis ovog čovjeka svjedoči o vrlo dinamičnim procesima transnacionalne umjetničke mobilnosti. On je i kao pjevač i kao glumac za sobom ostavio ogromno nasljeđe, impozantan broj snimljenih pjesama, imao je veliki broj koncerata i trideset filmova za samo pet godina u Holivudu. Njegov glas je bio ključan u promociji i popularizaciji romanse i operetskog žanra i uspio je da tu poziciju operetskog repertoara učini respektabilnim dajući nov kvalitet žanru koji je nekad bio vrlo potcjenjivan. Mnogi od filmova u kojima je glumio osvajali su nagrade, nerijetko i Oskare, i bili komercijalno uspješni“, kazala je Vukčević.

Predavanje je organizovala Matica crnogorska, Ogranak Danilovgrad. Matica crnogorska Vanja Vukčević