Premijera filma Podstanari – Nevidbog o Ristu Ratkoviću u Bijelom Polju

Premijera dokumentarnog filma 'Podstanari – Nevidbog', posvećenog životu i književnom djelu pjesnika Rista Ratkovića iz Bijelog Polja, biće održana 2. aprila 2026. godine u 20:00 časova, u velikoj sali CK "Vojislav Bulatović Strunjo" u Bijelom Polju. Film traje 43 minute i nastao je u produkciji Kolektiva iz Bijelog Polja.

Film prati Ratkovićeve putovanje od rodnog Bijelog Polja do Beograda, Lille, Egipta i Moskve – kroz ratove, egzil, siromaštvo i književni uspjeh – i postavlja pitanje kako se jedno društvo odnosi prema svojim pjesnicima čak i poslije njihove smrti. Podstanari je dokumentarni film o Ristu Ratkoviću – pjesniku čije je djelo nadživjelo sve što mu je život oduzeo.

Rođen 1903. godine u Bijelom Polju, Ratković je od djetinjstva pisao stihove dok su ratovi rušili sve oko njega. Objavljuje zbirke, piše drame, putuje od Beograda do Lille, Egipta i Moskve – i na svakom koraku stvara, uprkos progonima, siromaštvu i zaboravu. Objavio je zbirku Mrtve rukavice (1927), poemu Levijatan, dramu Zoraj i piše socijalne stihove pod pseudonimom, te biva protjeran u zavičaj, optužen za komunizam.

Diplomatska karijera odvodi ga u Lille, Egipat i Moskvu, gdje nastavlja stvarati usred pustinje i rata. No svaki povratak donosi novi udarac: Kajkin grob je prekopan, voljena supruga postala je tek zapis u evidenciji – istorija. Risto se predaje boemskom životu, rakiji i siromaštvu beogradskih soba. Umire 18. juna 1954. u bolničkom hodniku, gdje ga osoblje zamijeni za skitnicu. Na kraju, i njegov vlastiti grob biva prekopan – pjesnik koji je putovao cijelim svijetom postaje podstanar u vlastitom grobu.

Ovaj film je nastao iz osjećaja ljubavi i poštovanja prema pjesniku Ristu Ratkoviću, čije smo djelo i život otkrili kao duboko inspirativne. Kao Kolektiv iz Bijelog Polja, vidjeli smo u njegovoj priči priliku da oživimo naslijeđe jednog od naših najvećih sinova – pjesnika koji je preživio ratove, egzil, ljubav i siromaštvo, ostavljajući poeziju koja i danas govori o ljudskosti. Putovao je od Bijelog Polja do Beograda, Lille, Egipta i Moskve, objavljujući zbirke koje su odjeknule u književnoj javnosti, a ipak završio kao podstanar u vlastitom grobu. Mi, mlada ekipa bez budžeta i podrške, snimali smo pet godina jer vjerujemo da zavičaj mora čuvati svoje pjesnike – shvatili smo da ova priča nije samo o jednom pjesniku. Ona je ogledalo odnosa jedne sredine prema onima koji je stvaraju i grade.