Pjesma s Virpazarskog festivala: je li zaslužila prvu nagradu?

Da li je pobjednička pjesma na festivalu u Virpazaru zaista zaslužila prvu nagradu? Na nedavnom festivalu vina i ukusa u Virpazaru, pobjednička pjesma objavljena je kao nagrađena, ali dio publike postavlja pitanja o njenoj vrijednosti, stilu i opštoj poetici koju promoviše.

Iz same pobjedničke pjesme izdvojena su neka stihovita zbivanja: Kad vino progovori đe Skadarsko jezero sveto zasija, Tu vino iz kamena tiho izbija, Đe sunce nad vodom u zlatu se slije, Tu vino u čaši ko oganj nas grije. Dalje se opisuje vino koje se u Limljanima rumeni, dok u bačvi tiho pjeni, uz zvuke tambure i prisustvo loze, uz koju mnogi misle da se kriju zadane teme.

U nastavku se navodi: U Virpazar grozd pod prstima puca, A vino ko krv kroz bačve zakuca, Miris ribe, loze i dima, Cijelo mjesto tada diše kao jedna rima. Domaćin natoči, ne pita ko si, već podigne čašu i zdravicu nosi, pa kad nazdraviš, nazdraviš svima, i živim i onima što ostadoste u tim brdima. Nazdravi ocu, djedu i rodu, nazdravi suncu i jezerskom brodu.

U tekstu slijedi kratka analiza: sve su teme opšte i često ponavljane. Vino ne izbija iz kamena. Za lozu se ne mogu vezati atributi strpljivost i smjelost. U Crmničke vinograde se ne pjeva ni u konobe, niko ne pjeva, a kamoli svira tamburicu. U Virpazaru nijesu posadjene loze. Nema đe. Možda ih ima, ali nije jasno gdje su. Grožđe može puknuti pod prstima ako ga je neko donio s strane, prodao ili poklonio. Ne daj Bože ukrao… Mrtvima se ne nazdravlja. Ova pjesma, kaže se, nije pjevljiva i po mišljenju mnogih ne odgovara uzrastu osnovne škole. Druga i treća nagrađena pjesma navodno su na istom nivou.

I još nešto, ova pjesma navodno nije dovoljno kvalitetna. Vjerovatno će neko, a mogao bi to biti i ja, na jubileju objaviti knjigu pobjedničkih pjesama i njihovih autora. Pored svega, autorima i žiriju pripisan je poseban kontekst: Nikola Nen ezić (nekadašnji pobjednik), Matija Bećković (druga nagrada, koju je normalno odbio), a Buljdi su i raniji žiri s Lukom i Simovićem, dok su ove godine prisutni dr Lutovac Milun (predsjednik) i članovi Suljo Mustafać i Rajko Joličić.

U nastavku teksta autor navodi da je žiri mogao dodijeliti više trećih nagrada ili čak izbjći dodjelu prve nagrade. Potom slijedi dijeljenje mišljenja o tome kakva je analiza AI, te se prezentira verzija Pjesme o vinu koju je navodno napisala veštačka inteligencija: U čaši iskri sunce starog ljeta, dok miris grožđa niz usne se sliva, to tečna vatra, u tamnini oteta, u svakoj kapi tiho pjeva. Od loze stare što na suncu drijema, do hladnog podruma đe se mudrost skriva, u vino jada nema ni samoće nema, uz njega srce nanovo oživljava. K'o rubin sjaji il' k'o zlato blista, istinu traži u dubinu stakla, svaka je čaša ko stranica čista, što nas je bar na tren vječnošću dotakla. Nek' kućnu čaše, nek' poteče radost, dok vins ki duh nam stare rane vidi, u njemu spava i mudrost i mladost, dok zadnja kapolja strahove ne skida. Kada ovu pjesmu uporedimo sa ovim nagrađenim, dolazimo do zaključka da nema smisla pjesme više pisati. Jer nemamo šanse protiv Veštačke inteligencije.

Autor zaključuje da je zajednička karakteristika svih nagrađenih djela: čista deskriptivnost i opšta mjesta. U nastavku slijedi autobiografski dio: ja sam pokušao opisati vino i vino je postalo tema oglasa. Žiri je, po autoru, politika i umjetnost, a mnogi članovi su sumnjivi ili manje kvalifikovani da sude o poetici. Tekst završava pozivom na lični susret i diskusiju o vinima, ali se potpuno distancira od službenog dijela festivala, naglašavajući potrebu za otvorenim razgovorom o budućim projektima.

Napomena o prisustvu i autoritetima: predsjednik žirija je dr Lutovac Milun; članovi su Suljo Mustafić i Rajko Joličić. Autor zaključuje da žiri nije nužno morao dodeliti prvu nagradu, i da bi bilo logično da se raznolikost proglašava kroz više nagrada ili definisanih kriterija. Na kraju teksta se poziva čitaoce da se pridruže diskusiji na Vajsberu i Telegramu, a zatim slijede rubrike iz drugih priča; međutim, ove dodatne napomene nisu dio same vijesti.

Kako bi se ilustriralo, autor završava: Evo kako je veštačka inteligencija opisala vino i koliko se razlikuje od onoga što su stvarni autori predstavili. Puni tekst ostaje predmet debatnog diskursa i poziva na dijalog o vrijednostima savremene poezije u kulturnom kontekstu Crne Gore.