Tri mjeseca tišine, pa ucjena: Kako je Željeznički prevoz Crne Gore pokušao da prevari studente

Program „Stipendije najboljima, posao kod najboljih“, koji je Univerzitet Crne Gore ove godine prvi put pokrenuo u saradnji sa brojnim partnerima iz privrede i javnog sektora, zamišljen je kao model kojim se nagrađuju najbolji studenti i otvara im se put ka profesionalnom angažmanu u vodećim kompanijama u državi. U okviru ovog programa dodijeljeno je više od 100 stipendija za školsku 2025/2026. godinu, u saradnji sa kompanijama i institucijama kao što su Azoteq Montenegro, Bolnica Codra, Glosarij, Elektroprivreda Crne Gore, EPCG Solar gradnja, Željeznički prevoz Crne Gore, Institut za lijekove i medicinska sredstva, Klinički centar Crne Gore, Ministarstvo javnih radova, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Montefarm, Monteput, Mtel Crna Gora, One Crna Gora, Prva banka Crne Gore, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje, Rudnik uglja Pljevlja, Strabag, Hotels Group Montenegro Stars, Centralna banka Crne Gore, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Crnogorski elektroprenosni sistem, Crnogorski Telekom, Čikom i Skenify. Gotovo sve kompanije uspješno su realizovale proceduru, kontaktirale studente i zaključile ugovore o stipendiranju i obavljanju stručne prakse. Jedini izuzetak predstavlja Željeznički prevoz Crne Gore, čiji odnos prema troje studenata pokazuje zabrinjavajući nivo neodgovornosti, neprofesionalnosti i otvorenog ignorisanja pravila konkursa.

Naime, prema pravilima programa, 15. januar bio je krajnji rok da kompanije stupe u kontakt sa studentima i zaključe ugovore koji definišu stipendiju i praksu u trajanju od najmanje mjesec dana. Dok su svi ostali partneri Univerziteta tu obavezu ispunili, troje studenata koji su dobili stipendiju kroz saradnju sa Željezničkim prevozom Crne Gore tri mjeseca su bezuspješno pokušavali da uspostave komunikaciju sa ovom institucijom. Nakon dugog perioda ignorisanja, konačno su pozvani da dođu i potpišu ugovore. Međutim, ono što ih je tamo sačekalo nije imalo nikakve veze sa pravilima konkursa niti sa sporazumom koji je Željeznički prevoz Crne Gore potpisao sa Univerzitetom. Umjesto ugovora koji predviđa stipendiju i kratkotrajnu praksu u trajanju od mjesec dana, studentima je ponuđen dokument kojim bi se obavezali da narednih deset godina rade u toj kompaniji. Drugim riječima, stipendija koja je trebalo da bude nagrada za uspjeh pretvorena je u pokušaj dugoročnog vezivanja mladih ljudi za jedno preduzeće, mimo svih pravila propisanih konkursom univerziteta i mimo transparentnog procesa na osnovu kojeg su stipendije uopšte dodijeljene.

Tekst ugovora dostupan je na našem portalu: Ugovor o stipendiranju studenta - Željeznički prevoz Crne Gore PDF · 583 KB

Studenti su, očekivano, odbili da potpišu takav ugovor. Međutim, situacija tu nije završena. Već narednog dana direktorica Željezničkog prevoza Crne Gore Dragana Lukšić kontaktirala ih je telefonom i ponudila „kompromis" – da umjesto deset godina potpišu obavezu rada u trajanju od pet godina. Ovakav pristup, koji više liči na improvizovanu pijacu nego na komunikaciju između rukovodstva jedne državne kompanije i studenata koji pokušavaju da ostvare svoja prava, dodatno je potvrdio da je riječ o pokušaju pritiska, a ne o poštovanju obaveza iz javnog programa.

Vrhunac apsurda desio se 19. februara, na svečanosti organizovanoj povodom realizacije programa stipendija. Dok su predstavnici svih ostalih kompanija prisustvovali događaju i javno potvrdili uspješnu saradnju sa Univerzitetom i studentima, direktorica Željezničkog prevoza Crne Gore nije se ni pojavila. Umjesto nje, poslat je zamjenik Jasmin Kanalić, koji je na pitanje studenata šta će biti sa stipendijama odgovorio da „ne zna ništa o tome". Na dodatno pitanje zbog čega je uopšte došao na događaj, odgovorio je da je došao „samo da preuzme zahvalnicu za uspješnu saradnju" – saradnju koja u praksi nije ni ostvarena. Takav nastup predstavlja otvoreno ismijavanje i studenata i Univerziteta, ali i svih drugih partnera koji su program realizovali u skladu sa pravilima.

Rektorat Univerziteta Crne Gore upoznat je sa cijelom situacijom i reagovao je stajući na stranu studenata. Univerzitet je uputio zvanični dopis Željezničkom prevozu Crne Gore podsjećajući ih na obaveze iz potpisanog sporazuma i upozoravajući da bi njegovo kršenje moglo rezultirati tužbom protiv kompanije. Univerzitet je takođe poručio da studenti neće ostati uskraćeni za prava koja su im garantovana programom. Ipak, do danas odgovor iz Željezničkog prevoza Crne Gore nije stigao, a prema dostupnim informacijama, bord direktora na čelu sa Goranom Simovićem ove kompanije nema namjeru da isplati stipendije niti da ispuni obaveze preuzete u saradnji sa Univerzitetom.

Ovakvo ponašanje jedne državne kompanije otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti, profesionalnosti i odnosu prema mladim ljudima koji predstavljaju najuspješniji dio akademske zajednice u Crnoj Gori. Program koji je trebalo da bude primjer saradnje univerziteta i privrede pretvoren je u primjer kako se studenti mogu dovesti u ponižavajuću i pravno neizvjesnu situaciju. Dok su sve ostale kompanije dokazale da stipendije mogu biti instrument podrške i razvoja mladih talenata, Željeznički prevoz Crne Gore pokazao je upravo suprotno – da se čak i najpozitivniji program može kompromitovati neodgovornošću i pokušajem da se pravila mijenjaju nakon što su studenti već izabrani.

U ovom trenutku troje studenata, koji su po svim kriterijumima zaslužili stipendiju, i dalje čekaju da institucija koja se obavezala na saradnju ispuni minimum profesionalne i pravne odgovornosti. Ako se to ne desi, slučaj Željezničkog prevoza Crne Gore postaće ne samo pitanje kršenja ugovora, već i simbol odnosa jednog dijela državnog sektora prema mladim i obrazovanim ljudima u ovoj zemlji.

Milutin Pantović, kolumnista portala Otvoreno

Mišljenja i stavovi kolumnista ne predstavljaju stavove redakcije Otvoreno.me. Otvoreno je zamišljen i pokrenut s ciljem da bude transparentan i svima dostupan medij, otvoren za različite teme i perspektive. Objavljujemo tekstove iz svih oblasti, uz jedini uslov da sadržaj ne krši važeće zakonske propise, ne ugrožava prava ili dostojanstvo drugih osoba i ne sadrži govor mržnje ili dezinformacije.