Vivijan Majer, fotografkinja, koja je u slici uhvatila život

Ljudi, koje je Vivijan prikazala su najčešće građani Njujorka i Čikaga, njihovu melanholičnu, naizgled dosadnu svakodnevnicu i rutinu. Uz slike ove velike umjetnice kad posmatrate sva ta lica djece i odraslih, najbolje idu zvuci džeza ili bluza. Vivijan je fotografisala i djecu bogatih ljudi, koju je čuvala. Svoje fotografije je skoro čitav život čuvala za sebe, ne pokazujući ih nikome, ali je, ipak, morala da ih proda za vrlo mali honorar u odnosu na njihovu stvarnu vrijednost zbog bijede u kojoj je živjela.

Ono što čini umjetnika velikim je činjenica da svojim umijećem i darom uhvati nešto neuhvatljivo, pri čemu su bliski religijskim misticima. Slike ove divne žene više nego očigledno upravo to prikazuju, neku apofatiku, nedokučivost običnih ljudi, često onih marginalizovanih, poput crnaca, prodavca na trafici, koji čeka da mu istekne radno vrijeme, bolesne, nemoćne.

Vivijan se što se tiče fotografije može uporediti sa književnim genijalcem Francom Kafkom, koji je takođe za života bio nepoznat, čak ostavio zavještanje svom prijatelju Maksu Brodu, da mu uništi sve rukopise, nakon njegove smrti, što ovaj na sreću, nije učinio. Pitanje je koliko ljudi poput Vivijan ili Kafke, živi u našoj neposrednoj blizini i ne znamo mnogo o njima, a mislimo da znamo. Isto tako je njemački kompozitor Bah, za života bio nepoznat i umro u bijedi, iako se danas smatra najvećim kompozitorom svih vremena.

Vivijan Majer: Dvostruki život dadilje koja je uhvatila čovječanstvo na ulicama

Kao što kaže Leso Ivanović u svojoj pjesmi „Ljudi sjenke", da se za neke ljude sazna, tek kad „izađu crni posmrtni plakati, da su i ti smrtnici sa nama živjeli". Parafraziram, ali to je suština. Neko će reći, pa šta je suština da se ima neki talenat, a ne iskoristi za života, u smislu neke materijalne satisfakcije? Suština je možda upravo u tome da se radi ono što se voli, a to nikakve pare ili slava ne mogu nadomjestiti, možda, čak, ovakve tanane duše poput Vivijan, mogu i poremetiti i izgubiti dati talenat ili ga umanjiti. Jer, diskretni heroji čuvaju talenat, poput čaše prepune skupocjenog mirisnog ulja, bojeći se da ne prospu ni najmanju kap.

Miloš Lalatović, kolumnista portala Otvoreno

Mišljenja i stavovi kolumnista ne predstavljaju stavove redakcije Otvoreno.me. Otvoreno je zamišljen i pokrenut s ciljem da bude transparentan i svima dostupan medij, otvoren za različite teme i perspektive. Objavljujemo tekstove iz svih oblasti, uz jedini uslov da sadržaj ne krši važeće zakonske propise, ne ugrožava prava ili dostojanstvo drugih osoba i ne sadrži govor mržnje ili dezinformacije.