Đurković: Razvoj virtuelnih elektrana jedan od trendova u EU

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) kao naredni korak energetske tranzicije razvija koncept virtuelne elektrane (VPP), koja bi trebalo da omogući efikasniju integraciju obnovljivih izvora energije i upravljanje fleksibilnošću elektroenergetskog sistema, to je saopšteno tokom prezentacije „Virtuelna elektrana: platforma za upravljanje fleksibilnošću“, koja je održana u okviru petog simpozijuma energetike EPCG NET, a koji je organizovala EPCG u Budvi.

Tehnički direktoer EPCG Ljubiša Đurković podsjetio je da su osnovni ciljevi energetske tranzicije dekarbonizacija energetskog sektora, povećanje učešća energije iz obnovljivih izvora, unapređenje energetske efikasnosti, smanjenje emisija i usklađivanje sa klimatskom politikom Evropske unije, uz dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine.

Govoreći o dosadašnjim rezultatima, Đurković je istakao da je EPCG u novembru 2022. godine započela razvoj koncepta prozjumera kroz projekte Solari 3000+, Solari 500+ i Solari 5000+. „Projekti Solari zasnovani na modelu 'proizvodi gdje trošiš', koji se pokazao veoma uspješnim, a EU je novom direktivom o energetski svojstvima zgrada potvrdila opravdanost primjene takvog modela. Krovovi objekata postali su kapaciteti za proizvodnju električne energije, dok su potrošači postali i proizvođači energije prozjumeri“, rekao je Đurković.

Prema njegovim riječima, zahvaljujući realizaciji ovih projekata, Crna Gora danas ima više od 10.000 prozjumera sa ukupno instaliranih oko 100 MW snage, koji godišnje proizvode približno 135 GWh električne energije. On je naveo da su koristi od projekata višestruke – od stabilnijih i decentralizovanih izvora energije za elektroenergetski sistem do smanjenja troškova električne energije za domaćinstva nakon perioda otplate fotonaponskih sistema, koji u prosjeku traje šest do sedam godina.

Đurković je istakao da je kroz projekte Solari EPCG stekla značajna iskustva u upravljanju procesima vezanim za prozjumere, kao i da su formirani stručni timovi koji danas učestvuju u izgradnji velikih solarnih elektrana. Prema njegovim riječima, do kraja 2027. godine očekuje se da solarne i vjetroelektrane u Crnoj Gori proizvode oko 500 GWh električne energije godišnje.

Govoreći o narednoj fazi energetske tranzicije, Đurković je naglasio da je ključno pitanje kako skladištiti energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora i kako je efikasno integrisati u distributivnu i prenosnu mrežu. „Jedan od trendova koji je sve popularniji u zemljama Evropske unije jeste razvoj virtuelnih elektrana“, rekao je on.

Virtuelna elektrana ne proizvodi energiju na jednoj lokaciji, već objedinjeno upravlja solarnim elektranama, baterijskim sistemima za skladištenje energije, punjačima za električna vozila, fleksibilnom potrošnjom i drugim distribuiranim energetskim resursima. Inženjer u Direkciji za OIE EPCG Vuk Kasalica predstavio je koncept platforme za upravljanje fleksibilnošću, ističući da je cilj prelazak sa samog procesa proizvodnje električne energije na upravljanje fleksibilnim energetskim resursima.

Kasalica je objasnio da distributivne trafostanice i traforeoni više nijesu samo mjesta potrošnje električne energije, već postaju aktivna čvorišta u kojima se pojavljuju prozjumeri, baterijski sistemi i punjači za električna vozila. To, kako je naveo, donosi nove izazove za distributivnu mrežu, poput povratnog toka električne energije prema srednjem naponu, problema sa naponskim prilikama i dodatnih opterećenja usljed razvoja elektromobilnosti.

„Te izazove ne posmatramo kao prepreku, već kao priliku za stvaranje novih resursa fleksibilnosti i nove vrijednosti za elektroenergetski sistem“, rekao je Kasalica. Prema njegovim riječima, fizički sloj buduće platforme činiće prozjumeri, baterijski sistemi, punjači za električna vozila i drugi upravljivi potrošači, dok je za njihovo efikasno povezivanje ključna stabilna komunikacija i stalni nadzor stanja u mreži.

Kasalica je objasnio da je aplikativni sloj zamišljen kao sistem više povezanih podsistema, među kojima su DERMS, zadužen za upravljanje mrežnim ograničenjima i sigurnost sistema, i virtuelna elektrana kao agregator svih resursa unutar određenog traforeona. Predstavljena je i razvojna mapa projekta koja predviđa pet faza.