Rat u Zalivu i njegove posljedice po Crnu Goru

Nastavak rata na Bliskom istoku može uticati na pad prihoda Crne Gore od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata koji bi, ako potraje, mogao pogurati i cijenu struje, inflaciju… Samo dan nakon što je odbila prijedlog opozicionog GP URA da se akcize na naftne derivate od 1. aprila smanje za 50 odsto tokom tri naredna mjeseca, Vlada Milojka Spajića odlučila je da akcizu na dizel gorivo ipak smanji za 50, a onu na benzin za 25 odsto. I da se nivelacija cijena na benzinskim pumpama ubuduće obavlja svakih sedam dana, umjesto kao do sada nakon dvije nedjelje.

“Uz ove mjere, građani Crne Gore će nastaviti da plaćaju gorivo po cijenama koje su među najpovoljnijima u Evropi. Na ovaj način preduprijeđen je ne samo rast cijena goriva, već i svih drugih proizvoda čija cijena zavisi od cijene naftnih derivata,” saopšteno je iz Vlade. Uz konstataciju da su se, u cilju zaštite interesa građana i privrede, “odlučili za maksimalnu moguću mjeru i pored značajnog gubitka državnih prihoda po ovom osnovu.”

Ministar energetike Admir Šahmanović predočio je da će, kao posljedicu novousvojenih mjera, državni budžet mjesečno gubiti oko osam miliona eura. Otprilike, to je četvrtina prošlogodišnjeg prosječnog mjesečnog prihoda budžeta po osnovu naplaćenih akciza i PDV-a na naftne derivate (oko 30 miliona). Doduše, nastavi li se rast cijena goriva, dio tog “minusa” mogao bi se pokriti rastom prihoda od PDV-a (zbog veće osnovice na koju se zaračunava). Na drugoj strani, dalji rast cijena goriva pojeo bi efekte Vladinog odricanja od dijela državnih prihoda. Posljedice bi se, neminovno, prelile na rast ostalih cijena i pad kupovne moći građana.

Globalni rast cijena zapravo je počeo, samo što je još u sjenci naftne krize. Ako svijet posmatramo iz perspektive ministra Šahmanovića, onda problema nema ni na vidiku. Osim nekoliko novinara koji sa nestrpljenjem iščekuju rast cijena. “Imamo situaciju da neko namjerno, iz neznanja ili maliciozno, želi čak i da postakne inflaciju, pa imamo reportaže gdje neki mediji idu po sela i bukvalno vuku za rukav poljoprivrednike i pitaju kada ćete da poskupite jaja, mlijeko…,” požalio se ministar energetike poslanicima na Odboru za ekonomiju, finansije i budžet.

Da je na njegovom mjestu bio ministar poljoprivrede, on bi, možda, znao da su jaja već skuplja, i do 30 odsto, u odnosu na mart prošle godine. A da je to poskupljenje, u procentima, šest puta manje od rasta cijena zelene salate (za godinu cijena porasla za 175-180 odsto), približno tri puta manje od rasta cijene jagoda i paprika (80-100 odsto) ili tek polovina od onoga koliko su poskupjeli paradajz i spanać (oko 50 odsto)… Što se mlijeka tiče, nosioci mljekarske industrije u Crnoj Gori kažu da “prate situaciju”. I da im ona ne ide na ruku.

“Gorivo predstavlja jednu od ključnih stavki u formiranju cijene. Zbog toga smo kao proizvodni sektor veoma osjetljivi na ovakve promjene. U ovom trenutku pažljivo pratimo situaciju i nijesmo donosili odluke o korekciji cijena, ali ukoliko se trend rasta nastavi, određene korekcije biće teško izbjeći,” kazala je Televiziji Nikšić Zorka Šljukić , izvršna direktorka mljekare Srna.

Crnogorski poljoprivrednici već imaju problema sa nekonkurentnošću, jer su rijetki proizvođači hrane u Evropi kojima država nije obezbijedila povrat makar dijela akcize na naftne derivate koje iskoriste na svojim poljima i farmama. Sada će, uz skuplje gorivo, više plaćati i vještačko đubrivo. Dodatni trošak, u odsustvu državne pomoći, uticaće ili na manje obrađenih površina ili na skromniju upotrebu vještačkih đubriva na oranicama i u voćnjacima. Porašće i troškovi transporta, skladištenja, distribucije. Oni proizvođači kojima sve to bude previše, mogli bi odustati od posla.

Kao što je poljoprivreda uz turizam, građevinarstvo i proizvodnju električne energije jedna od nosećih privrednih grana u Crnoj Gori, pad proizvodnje mogao bi dovesti do usporavanja ovdašnje ekonomije. Sa pratećim posljedicama. Konačno, rast troškova i moguće smanjenje proizvodnje odraziće se na finalnu cijenu proizvoda u trgovinama i na pijacama. Državi će, možda, biti bolje (da parafraziramo poslanicu Zdenku Popović – budžet voli inflaciju), ali građanima neće. Dok država ne prepozna da ulaganja u domaću proizvodnju hrane postaju ne samo razvojno, već i egzistencijalno bezbjednosno pitanje, uzdajmo se u otpornost i dovitljivost ovdašnjih proizvođača hrane.

Neki od njih će se okrenuti onoj proizvodnji koja najmanje zavisi od cijena goriva, vještačkog đubriva i globalnih lanaca snabdijevanja. Stručnjaci predlažu krompir i kukuruz, kao strateške kulture relativno lake za skladištenje sa sigurnim plasmanom, nezavisno od razmjera moguće krize. U istoj ravni je i ekstenzivno stočarstvo, posebno uzgoj ovaca i koza, zasnovano na korišćenju prirodnih resursa (trave i sijena). Nasuprot tome, intenzivna proizvodnja, plastenici i stočarstvo koje zavisi od industrijske stočne hrane, poput masovnog uzgoja kokošaka i svinja na farmama, nalaze se među poljoprivrednim djelatnostima najosjetljivijim na (negativne) globalne uticaje.

Još je komplikovanije pitanje bliske budućnosti turizma, ključne privredne grane u Crnoj Gori, ali i jedne od najosjetljivijih na kombinaciju ekonomskih i psiholoških faktora. Neki nam idu u prilog, neki ne. Postoji mogućnost da će se dio turista koji su ljetnji odmor planirali provesti na Bliskom istoku, u Turskoj ili na Kipru, zbog narušene bezbjednosti tog regiona odlučiti za neke bliže i bezbjednije adrese. Crna Gora od toga može profitirati. Sa druge strane, rast cijena goriva direktno utiče na cijene avionskih karata i drumskog prevoza, što smanjuje dostupnost turističkih odredišta.

I tada postoji mogućnost da se oslonimo na regionalna tržišta (BiH, Srbija, Kosovo, Sjeverna Makedonija). U svakom slučaju, (ne)uspijeh sezone zavisi od sposobnosti da se ponuda brzo prilagodi strukturi potencijalnih gostiju. Ne trebamo ih odbiti cijenama, kao što radimo par godina, ali ni otjerati kvalitetom ponude, od graničnih prelaza i saobraćajnica do usluge i higijene na plažama. Država u toj priči ima važnu ulogu. Bilo da će nekim aerodromskim olakšicama i(li) subvencijama avioprevoznicima doprinijeti da cijene avio karata ne odbiju potencijalne goste. Ili da ciljanim promotivnim kampanjama u region privuku neodlučne.

Ne uradimo li sve što je do nas da privučemo posjetioce, ili aktuelna kriza potraje i dobije na intenzitetu, mogli bi se naći u velikim problemima. Eventualni pad prihoda od turizma, manjak hrane domaćih proizvođača, rast cijena energenata (potraje li on bi mogao pogurati i cijenu struje) i inflacija… Znate već šta slijedi.

SVIJET U STRAHU OD NESTAŠICA: Od vještačkog đubriva do čipova. Zatvaranje Hormuskog moreuza nije uticalo samo na ograničenu distribuciju i globalni rast cijene benzina i dizel goriva. Stručnjaci su prebrojali makar 15 industrijskih grana u kojima će se osjetiti (cjenovne) posljedice rata na Bliskom istoku. Više od 90 odsto sumpora potrebnog u industriji dobija se pri preradi nafte. Sumpor sa Bliskog istoka neophodan je za proizvodnju sumporne kiseline bez koje, opet, nema izdvajanja bakra i kobalta iz rude. A bez njih staje proizvodnja transformatora, električnih baterija, ili komponenti za mobilne telefone, kompjutere, centre za obradu podataka… Preradom nafte dobijaju se i osnovne komponente za proizvodnju sintetičkih tkanina, plastične ambalaže, auto-komponenti, rashladnih tečnosti koje se koriste svuda: od operacionih sala do kućnih klima uređaja. Identično, tokom obrade tečnog gasa dobija se helijum, neophodan za proizvodnju već deficitarnih memorijskih čipova i uređaja za skladištenje podataka. Iz tečnog gasa dobija se i azot neophodan za proizvodnju vještačkih đubriva. Trećina sirovine za svjetsku proizvodnju azotnih đubriva prolazi kroz isti moreuz. Treba li objašnjavati: manje vještačkog đubriva i rast njegove cijene dovešće do manje upotrebe u poljoprivredi. To nosi manje prinose pa, sljedstveno, rast cijena hrane i moguću glad za najsiromašnije. Blizu deset odsto svjetske proizvodnje aluminijuma iz Katara i Bahreina mora proći kroz Hormuski moreuz da bi stiglo do finalne prerade iz koje dobijamo komponente za automobilsku i avio industriju, građevinarstvo, elektroniku, solarne panele, ambalažu…