Nacrt međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD: rizici za crnogorske interese

Najavljeni međuvladin sporazum između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o saradnji u implementaciji strateških projekata, čije usvajanje se planira do kraja godine, u Nacrtu sadrži odredbe koje bi mogle ugroziti interese Crne Gore. Na to upozoravaju stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon što su na uvid dobili Nacrt sporazuma koji je sačinio američki Stejt Dipartment.

Vlada SAD je u februaru ove godine saopštila da su pregovori Crne Gore o mogućem bilateralnom sporazumu u toku, a u planu je da bude potpisan do kraja 2026. Glavni problemi, prema Nacrtu sporazuma, su mogućnost zaobilaženja tendera i naknadnog širenja liste projekata bez kontrole Skupštine Crne Gore, široke poreske i carinske povlastice za američke kompanije, slaba pravna zaštita Crne Gore u slučaju sporova i prevelik prostor za netransparentne poslove pod izgovorom strateškog partnerstva i poslovne tajne, upozoravaju eksperti.

S druge strane, iz Vlade ne kriju optimizam i velika očekivanja povodom ovog sporazuma: “Na pragu smo istorijskog dogovora - potpisivanja međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD koji će biti zlatni standard za sve međudržavne sporazume u cilju ekonomskog rasta i jačanja saradnje sa strateškim partnerima”, poručio je premijer Milojko Spajić na nedavnom događaju Američke privredne komore u Podgorici, nazivajući budući sporazum sa SAD “majkom svih sporazuma”.

Ako Vlada Crne Gore ne interveniše na neke od predloženih odredbi, sporazum bi mogao nositi ozbiljne rizike po državne interese. U Nacrtu sporazuma navodi se da je cilj saradnje unapređenje infrastrukturne, energetske, bezbjednosne i tehnološke povezanosti, kao i jačanje komercijalnih veza između dvije zemlje. Kao projekti od prioritetnog značaja navode se infrastrukturni projekti koji doprinose regionalnoj povezanosti, uključujući jadransko-jonsku kombinovanu auto-putnu mrežu, čiji je cilj povezivanje Albanije i Hrvatske preko teritorije Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Jadransko-jonski auto-put je saobraćajnica od strateškog značaja za Crnu Goru, planiran da zemlju snažnije poveže sa regionom i Evropom, a od izvođača će zavisiti cijena, dinamika izgradnje i dugoročna održivost jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata za Crnu Goru. Prema Nacrtu, sporazumom su obuhvaćeni i projekti u oblasti energetike, uključujući gasnu infrastrukturu, kao i razvoj optičke i digitalne infrastrukture.

U realizaciji ovih projekata navodi se da mogu učestvovati relevantne američke institucije, među kojima su Međunarodna finansijska razvojna korporacija SAD (DFC), Izvozno-uvozna banka SAD, Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) i Ministarstvo trgovine SAD. Ministarstvo javnih radova (MJR), na čelu sa ministarkom Majdom Adžović, zaduženo je za vođenje pregovora.

“Ovaj tekst je vješto sačinjen i ima kvalitetnih odredaba, ali njegova integralna forma ne vodi računa o interesima Crne Gore. Svjesna sam ograničenja u pogledu pregovaračke pozicije Vlade Crne Gore, ali ima stvari na kojima treba insistirati i o njima pregovarati, a ne po svaku cijenu zaključiti neki sporazum koji može da izazove velike pravne probleme prilikom svoje primjene”, kaže za CIN-CG Maja Kostić Mandić, redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stručnjakinja za međunarodno pravo.

Problematično je ako jedna strana, u ovom slučaju SAD, praktično određuje šta se smatra strateškim investicijama u Crnoj Gori, bez snažnih zaštitnih mehanizama za crnogorsku stranu. Upravo zato bi u sporazumu morala postojati posebna klauzula koja bi štitila Crnu Goru i na osnovu koje bi mogla u određenim situacijama da ograniči obaveze prema američkom investitoru u cilju zaštite javnog interesa i suvereniteta (npr. donošenjem propisa u cilju zaštite javnog zdravlja ili životne sredine). Pravo države da poveća stepen zaštite određenog područja ne smije biti narušeno, niti bi na prostorima koji dobiju takav status trebalo da bude moguće izvoditi radove, objašnjava Kostić-Mandić.

Prvi sastanak crnogorske i američke delegacije o potpisivanju sporazuma bio je najavljen za drugu polovinu februara, ali do sada nije bilo javnih saopštenja o ishodu sastanka. Prema pisanju “Pobjede”, i iz Vlade su imali primjedbe na Nacrt i tražili su veću zaštitu nacionalnih interesa Crne Gore. Ni iz Vlade, ni iz MJR nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG ovim povodom.

“Ovaj sporazum se može tumačiti kao izbjegavanje tendera i davanje projekta Jadransko-jonskog puta nekoj od američkih kompanija. To može biti slučaj i sa drugim poslovima koji se navode u sporazumu, kao što je gasovod”, upozorava za CIN-CG stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović.

U Nacrtu sporazuma se navodi da će američkim kompanijama biti omogućen direktan ulazak u strateške projekte, kao što je Jadransko-jonski auto-put, zaobilazeći komplikovane i spore tenderske procedure. “Sve i da se na osnovu crnogorskih propisa ne mora sprovesti postupak tendera, u kapitalnim projektima, kao što je Jadransko-jonski put, sa aspekta interesa Crne Gore, tenderi su bolja opcija od neposrednog sporazuma s potencijalnim izvođačem”, kaže Pejović i objašnjava da tenderi daju mogućnost državi da izabere najpovoljniju ponudu na osnovu konkurencije više ponuđača. “Sa aspekta dugoročnih interesa države, svakako je bolje kad se može birati između više ponuda, umjesto da se posao nekom daje bez mogućnosti izbora”, kategoričan je Pejović.

Projekti na koje će se primjenjivati sporazum nijesu eksplicitno nabrojani, i postoji neograničena mogućnost dopune liste projekata što je rizik da se sporazum sjutra primjenjuje zbog privatnog umjesto javnog interesa, upozorava za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar sa dugim iskustvom u međunarodnim institucijama. “Sporazum, naime, navodi prioritetne sektore poput infrastrukture i energetike, ali sadrži opasnu klauzulu o ‘fleksibilnosti’ koja dozvoljava Vladi da naknadno, bez ponovne verifikacije u Skupštini, dodjeljuje nove projekte američkim investitorima. Time parlament praktično potpisuje ‘blanko ček’ izvršnoj vlasti, dopuštajući da se pod okrilje strateškog partnerstva u gradnji auto-puta naknadno i mimo tendera ubace recimo hoteli na prestižnim lokacijama i drugi visoko-profitabilni komercijalni poslovi, čime se direktno narušava princip fer konkurencije i obesmišljava uloga zakonodavne vlasti”, kaže Mijović.

“Ustavna uloga parlamenta je da ratifikuje međunarodne ugovore. Ako se suština ugovora, tj. lista projekata, može mijenjati naknadnim dogovorima između dvije vlade, onda se obesmišljava uloga zakonodavne vlasti”, objašnjava on.

Pored putne mreže, Nacrt sporazuma otvara vrata za projekte energetske infrastrukture u Baru, gdje su već ranije interesovanje pokazali američki entiteti, poput Enerfleks enerdži sistems (Enerflex Energy Systems) i Vetington enerdži inovejšn (Wethington Energy Innovation), za izgradnju LNG terminala. Crna Gora je u prethodnom periodu već potpisala više takozvanih G2G (Vlada sa Vladom) aranžmana sa drugim zemljama, od kojih više tih sporazuma na sličan način dovodi u pitanje poštovanje Ustava Crne Gore, kao i domaće i evropske legislative, zbog čega su bili predmet snažne kritike.

Sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) potpisana su tri sporazuma: o ekonomskoj saradnji; saradnji u oblastima turzma i razvoja nekretnina; te sporazum o saradnji u oblasti energetike, od kojih potonja dva eksplicitno narušavaju zakonodavni okvir vezan za konkurentnost i javne nabavke, dodjelu koncesija, te upravljanja državnom imovinom. Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE trenutno ispituje Ustavni sud Crne Gore, a predsjednik Crne Gore Jakov Milatović početkom marta vratio je Skupštini na ponovno odlučivanje Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između vlada Crne Gore i UAE. Sa Francuskom je potpisan krovni sporazum koji je, između ostalog, rezultirao ugovorom o nabavci dva patrolna broda za Mornaricu Vojske Crne Gore bez sprovođenja tenderskog postupka. Sa Mađarskom je zaključen sporazum o saradnji u oblasti infrastrukture i telekomunikacija, usmjeren na modernizaciju željeznice i razvoj data centara.

Član pet Nacrta međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD predviđa da će transakcije u kojima učestvuju američke kompanije biti oslobođene poreza i carina. To nije dobro za Crnu Goru, smatraju stručnjaci, jer se odriče prihoda po osnovu poreza i carina. “Vjerujem da je slično oslobađanje postojalo za Kineze koji su gradili auto-put. Postoji i rizik da neke domaće kompanije osnuju kompanije u SAD, kako bi iskoristile ovu mogućnost’’, upozorava Pejović.

Kostić Mandić navodi da je rijedak slučaj u međunarodnoj praksi da se poreske olakšice postave ovako široko i neodređeno: “Ovako formulisan sporazum može se tumačiti tako da američke kompanije praktično ne bi uopšte plaćale poreze za sve aktivnosti koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa projektima na osnovu Sporazuma. To otvara prostor da se pod poreske povoljnosti podvede gotovo bilo koja transakcija, što je preširoko postavljeno i pravno problematično. Zato bi morala postojati jasna ograničenja - precizno definisati na koje vrste transakcija se te povlastice odnose.