Koje zemlje će osjetiti najveći ekonomski udar usljed rata u Iranu?

Stručnjaci upozoravaju da rat u Iranu može izazvati značajne posljedice po globalnu ekonomiju, s naglaskom na poskupljenje energije i podizanje inflacije širom svijeta. SAD ostaju neto izvoznici prirodnog gasa i nafte, ali evropske i azijske ekonomije koje zavise od uvoza energije suočavaju se s još većim pritiscima zbog nestabilnih cijena gasa i povećanih troškova proizvodnje.

„SAD su zaštićene, ali ne i imune na štetu“, kazao je James Knightley, glavni ekonomista za azijsko-pacifičku regiju u banci ING. „Svi će biti u lošijoj situaciji jer je suština ovoga da ste učinili ključni faktor proizvodnje skupljim, ali će to imati neujednačen uticaj među državama.“

David Aikman, direktor think-tanka National Institute of Economic and Social Research (NIESR), upozorio je da će rast cijena energije smanjiti kupovnu moć domaćinstava i naštetiti rastu BDP-a u ekonomijama širom svijeta ako vlade ne intervenišu na pravi način.

Analiza Oxford Economics potvrđuje da će skok cijena energije ostaviti najveći trag u Italiji, gdje inflacija u četvrtom kvartalu ove godine mogla porasti za više od jedan procentni poen u odnosu na ranije prognoze. Evrozona i Velika Britanija očekuju veće inflacijske pritiske, dok bi SAD zabilježila samo 0,2 procentna poena inflacije više u istom periodu.

Rast cijena gasa potaknuo je i rast cijena sirove nafte. Brent je prošle sedmice skočio gotovo 30 posto, a cijene gasa u Evropi završile su sedmicu oko dvije trećine više nego prije. Ako se trend nastavi, potrošači će osjećati udar na cijene života, a vlade će biti prisiljene da pooštre monetarnu politiku ili povećaju fiskalne mjere kako bi ublažile teret.

Analize ukazuju da će Kina, Indija i Južna Koreja, kao veliki uvoznici nafte i gasa, biti posebno ranjive, ali Kina ima mogućnost da preusmjeri uvoz iz Rusije ili ograniči izvoz te da intervenira kako bi spriječila prijenos rasta cijena na maloprodajne cijene benzina.

Veliki izvoznici energije poput Norveške i Kanade očekuju nešto povoljnije efekte jer mogu iskoristiti višu cijenu nafte i gasa, a pritom izbjeći rizike koji prijete dobavljačima iz Bliskog istoka.

Nova činjenica jeste da je pandemija i izazovi ukapljivanja LNG-a dovela do situacije da SAD ostaju relativno zaštićene od globalnog šoka, ali tržišta ostaju osjetljiva na šokove. West Texas Intermediate (WTI) zabilježio je najveći sedmični rast otkako se vode evidencije, a benzinske cijene u SAD-u dosegnule su 3,32 dolara po galonu, što je najviši nivo od 2024. godine. Brent je u ponedjeljak zabilježio 116,17 dolara po barelu, a WTI 116,29 dolara po barelu.

Goldman Sachs je upozorio da bi, ukoliko kriza potraje tokom marta, cijene nafte mogle premašiti vrhove iz 2008. i 2022. godine, kada je Brent priješao 147 dolara po barelu, a benzin prelazio 5 dolara po galonu. Rast cijena predstavlja rizik za političke prilike u SAD-u jer utiče na troškove života i podržava napore da se biračkom tijelu prikaže ozbiljan teret po životne troškove.

Kako pokazuju brojna istraživanja, rast cijena benzina najviše pogađa one s nižim primanjima, jer su njihove porodice već opterećene visokim troškovima života. Stručnjaci naglašavaju da centralne banke mogu zanemariti privremene inflacijske pritiske dok inflacijska očekivanja domaćinstava ne postanu ukorijenjena, ali se rizici dugotrajne inflacije povećavaju.

Investitori su počeli prilagođavati očekivanja: mnogi sada očekuju da će Banka Engleske zadržati kamatne stope nepromijenjene, dok u evrozoni raste mogućnost povećanja kamatnih stopa kao odgovor na novu prijetnju inflaciji, iako politički čelnici naglašavaju da je prerano donositi zaključke. U SAD-u predsjednik Federalnih rezervi Jay Powell nagovijestio je da će Fed vjerojatno zadržati kamatne stope na sadašnjem nivou u skorijem periodu, što bi inflacijski rizik dodatno učvrstilo.

Prognoze o smanjenju kamatnih stopa na tržištu terminskih ugovora su se pomjerile, pa su trgovci sada očekuju jedno do dva smanjenja ove godine umjesto dva do tri, a prvo se očekuje u septembru umjesto jula. Ova dinamika naglašava kako energetski šokovi i inflacijski pritisci oblikuju monetarnu politiku na globalnom nivou, te koliko su koordinirani potezi vlada i centralnih banaka ključni za ublažavanje rizika po ekonomsku stabilnost.

Rizik koji vijest nosi ostaje: energetika i inflacijski rizici su temelji svjetske ekonomije, a napori da se ublaži teret i pruži podrška domaćinstvima zahtijevat će koordinaciju između vlada i monetarnih institucija.